Svakog dana Sati Sigdel dolazi do zida u bolnici u Katmanduu prekrivenog stotinama fotografija – nestalih osoba i tijela koja još nijesu identifikovana – nadajući se da će pronaći bilo kakvu vijest o svojoj rođaki.
„Postavili smo njenu fotografiju prije tri dana, ali još nijesmo čuli ništa“, kaže Sigdel o svojoj rođaki Sviti Paithan, jednoj od više od 4.200 nestalih nakon katastrofalnih poplava izazvanih urušavanjem glečera, u kojima je poginulo više od 1.200 ljudi.
Više od sedam dana nakon katastrofe nade da će biti pronađeni preživjeli sve su manje, iako nepalske vlasti nastavljaju intenzivnu potragu. Strahuje se da je oko 900 ljudi ostalo zarobljeno u hidroelektranama.
Kasno sinoć nekoliko porodica iz planinskih krajeva Nepala pažljivo je pregledalo fotografije na zidu nastavne bolnice Univerziteta Tribhuvan u Katmanduu, pitajući stražare da li su čuli imena njihovih najbližih.
„Nadamo se čudu“, kaže Sapna Neupane, koja pokušava pronaći porodicu svog ujaka po majci – četvoročlanu porodicu koja se vodi kao nestala. „Teško je samo stajati ispred ovog zida i gledati hiljade fotografija.“
Neke fotografije nalaze se na plakatima s detaljnim podacima o nestalima i kontakt brojevima, dok su druge praćene rukom ispisanim bilješkama. Na jednom posteru iznad para stoji riječ „Nestali“, dok drugi prikazuje mladića s istaknutom tetovažom na lijevoj ruci kako bi se olakšala identifikacija.
U obližnjem hramu Pašupatinat, na obali rijeke Bagmati, pojedine porodice počele su da kremiraju lutke od slame koje simbolizuju njihove nestale rođake, izgubivši nadu nakon bezuspješnih potraga.
„Srce mi je teško“, rekao je Tapindra Prasad Timalsina dok je hinduistički sveštenik izgovarao molitve, a članovi porodice polivali vodom lutku njegovog 21-godišnjeg rođaka Sabina prije nego što su zapalili pogrebnu lomaču – obred koji je inače namijenjen preminulima.
Uprkos svemu, Sigdel ne odustaje.
„Dolazim ovdje svaki dan s porodicom i prijateljima, nadajući se bilo kakvoj vijesti“, kaže ona.