Kada predsjednik najavi povlačenje, to obično izazove slavlje u opoziciji. U Srbiji je, međutim, drugačije. Aleksandar Vučić već mjesecima trpi veliki pritisak. Sve jači studentski pokret traži kraj korupcije pod njegovom vlašću i slobodne izbore.
Međutim, najavom povlačenja Vučić samo prividno popušta pod pritiskom. Ko iz toga zaključi da se autokrata dobrovoljno povlači s političke scene, ozbiljno griješi. Za Petera Hurelbrinka, stručnjaka za Srbiju iz Fondacije Friedrich Ebert, stvar je jasna: „To je, naravno, potpuna farsa“.
Naime, prema Ustavu, Vučiću mandat svakako ističe. Na izborima naredne godine ne može se kandidovati treći put za predsjednika. Osim toga, povlačenje je samo najavljeno, ali još nije sprovedeno. Tako Vučić može sam odrediti trenutak raspisivanja vanrednih izbora i eventualno prije njih preuzeti funkciju premijera, odakle bi nastavio da upravlja svim važnim političkim procesima.
Paralela s Putinom
Ovaj potez podsjeća na zamjenu funkcija koju je Vladimir Putin napravio sa Dmitrijem Medvedevom 2008. godine. Tada je Putin, nakon dva predsjednička mandata, prepustio funkciju Medvedevu, ali je kao premijer nastavio da upravlja državom i 2012. godine se ponovo vratio na mjesto predsjednika.
„To je ista igra“, kaže Hurelbrink. Jer su i Vučić i Putin oko sebe izgradili sistem koji funkcioniše čak i kada nijesu formalno na funkciji predsjednika.
„Čak i kada bi bio obični domar u parlamentu, Vučić bi i dalje držao sve konce u svojim rukama“, slikovito kaže Hurelbrink. Već sada je Vučićeva moć mnogo veća od one koju predsjednik Srbije formalno ima. Ustav toj funkciji zapravo daje uglavnom reprezentativnu ulogu – slično kao što predsjednik Njemačke ima pretežno ceremonijalnu funkciju.
Transparency International vidi rast korupcije
Međutim, Vučićevu moć održava sistem korupcije koji je bivši ministar propagande u vrijeme Slobodana Miloševića gradio decenijama. U njegovoj stranci SNS u prvom planu nijesu program i politika, već očuvanje vlasti i lično bogaćenje.
Prema indeksu korupcije organizacije Transparency International, Srbija iz godine u godinu nazaduje – 2025. godine bila je ocijenjena čak lošije od Mađarske. U Evropi se korumpiranijim smatraju samo Bjelorusija, Turska i Rusija.
Da korupcija ozbiljno šteti Srbiji postaje sve očiglednije. Simbol toga je katastrofalno urušavanje nadstrešnice na glavnoj željezničkoj stanici u Novom Sadu 1. novembra 2024. godine, kada je poginulo ukupno 16 ljudi.
Brzo je postalo jasno da je korupcija bila jedan od uzroka nesreće. Nakon toga formirao se studentski pokret koji od tada sve ozbiljnije izaziva Vučićevu vlast.
Vučić agresivno reaguje na proteste
Posebno je zanimljivo što zahtjevi pokreta djeluju vrlo skromno. Oni ne traže Vučićevu ostavku, već legitimne izbore, vladavinu prava, borbu protiv korupcije i jednostavno odgovornost – da oni koji donose odluke odgovaraju za svoje postupke.
Hurelbrink smatra da upravo to pogađa suštinu autokratskog sistema, jer on sistematski odbija odgovornost. Po njegovom mišljenju, Vučić je nepromišljeno reagovao na proteste i time ih dodatno ojačao.
„Na proteste je odgovorio klevetama, progonima i nasiljem. Upravo zbog toga su postali toliko veliki“.
Tako je iz studentskog pokreta nastala ozbiljna politička alternativa za građane Srbije. Studenti žele da nastupe sa sopstvenom, potpuno novom listom, bez ijedne osobe koja je ranije bila aktivna u nekoj političkoj partiji. Pokret želi da ponudi široku političku alternativu, sa osnovnim ciljem – borbom protiv korupcije.
Da li je moguć preokret kao u Mađarskoj?
To donekle podsjeća na Mađarsku, gdje je Viktor Orban nakon 16 godina učvršćivanja vlasti i korupcije izgubio od opozicionog pokreta koji predvodi Peter Mađar.
Ipak, Hurelbrink je i dalje skeptičan da bi u Srbiji mogao doći do smjene vlasti po mađarskom modelu.
„Izbori u Srbiji nijesu ni slobodni, ni jednaki, ni pošteni“, upozorava on.
Kada se pogleda stanje u Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, upravo je Vučić, prema njegovim riječima, najveći faktor destabilizacije regiona.
Srpski mediji su u velikoj mjeri pod kontrolom vlasti – samo tokom prve polovine godine Vučić je navodno dao više od 200 ekskluzivnih intervjua medijima koji su mu naklonjeni. Tome se pridružuju nepotpun birački spisak, sistematska zloupotreba državnih resursa, pa čak i nasilni pritisci grupa batinaša ispred biračkih mjesta.
Ipak, prema Hurelbrinkovoj procjeni, pokret je „toliko promijenio raspoloženje građana da bi možda mogao pobijediti uprkos tim manipulacijama“ – što je prije samo nekoliko godina izgledalo nezamislivo.
„Mislim da sve rade veoma pametno“, kaže stručnjak. „Ali naredni korak biće izuzetno težak.“
Vučić ima taktičku prednost
Predsjednički i parlamentarni izbori u ovom trenutku su planirani za 2027. godinu, ali je vjerovatno da će biti održani ranije. Vučić će, po svemu sudeći, sam odrediti trenutak raspisivanja vanrednih izbora.
„Kao predsjednik to može učiniti uz rok od 40 dana“, piše Markus Kaiser iz Fondacije Friedrich Naumann.
Na taj način Vučić bi mogao natjerati studentski pokret na kratku i haotičnu izbornu kampanju, prije nego što uspije da se organizuje programski i kadrovski.
Organizatori za sada namjerno izbjegavaju da javnosti predstave imena kandidata i program kako Vučiću ne bi dali prostor za napade. Međutim, kada vanredni izbori budu raspisani, to će morati da se promijeni. Za sada Vučić još oklijeva, što prema Hurelbrinku ukazuje da smatra kako mu je aktuelna većina ugrožena.
Stručnjak smatra da Vučić nije faktor stabilnosti – naprotiv
Evropska unija pažljivo prati razvoj događaja u Srbiji, ali ne pruža aktivnu podršku studentskom pokretu. Tonovi iz Brisela jesu postali kritičniji, ali evropski zvaničnici očigledno još ne žele da pokvare odnose s Vučićem.
„Vučić i dalje ostaje glavni sagovornik Evropske unije i još uvijek se smatra faktorom stabilnosti na Zapadnom Balkanu. Ali on to nije“, kritikuje Hurelbrink.
Naprotiv, kada se pogleda stanje u Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, upravo je Vučić, prema njegovim riječima, najveći faktor destabilizacije regiona.
„Da i ne govorimo o njegovom političkom prijateljstvu s Putinom“, dodaje stručnjak.
Između Brisela, Moskve i Pekinga
Rusija nije jedina autokratska država koja održava dobre odnose sa Srbijom pod Vučićevom vlašću. Veze sa Kinom su još snažnije. Od 2024. godine dvije zemlje imaju sporazum o slobodnoj trgovini. Kina se danas smatra najvećim stranim investitorom u Srbiji.
Vučić je uspio da Srbiju pozicionira između Evropske unije, Kine i Rusije. Međutim, ukoliko bi studentski pokret zaista doveo do promjene vlasti, moglo bi se očekivati približavanje Evropskoj uniji.
„Evropska unija ima interes da na Zapadnom Balkanu postoje vladavina prava i demokratija – upravo za to se zalaže i studentski pokret“, kaže stručnjak.
Ipak, da li će se to zaista dogoditi, za sada je neizvjesno. Svi s nestrpljenjem čekaju kada će Vučić raspisati vanredne izbore. Oni bi mogli biti najuzbudljiviji izbori u novijoj istoriji Srbije.