Strano naoružanje, vojna tehnologija, borci i logističke mreže produžavaju rat u Sudanu i povećavaju sposobnost zaraćenih strana da gađaju duboko u civilna područja, navodi se u izvještaju Misije Ujedinjenih nacija za utvrđivanje činjenica, objavljenom danas. Istražioci upozoravaju da pojedini napadi mogu predstavljati ratne zločine.
Rat u Sudanu izbio je u aprilu 2023. nakon borbe za vlast između sudanske vojske i paravojnih Snaga za brzu podršku (RSF), uoči planirane tranzicije ka civilnoj vlasti. Sukob je raselio više od 14 miliona ljudi i izazvao jednu od najtežih humanitarnih kriza na svijetu.
Misija UN navodi da postoje razumni razlozi za vjerovanje da je transnacionalna mreža pojedinaca i organizacija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Čada, Libije i Somalije snabdijevala RSF oružjem, vojnom opremom, logistikom, obukom i stranim osobljem.
Ujedinjeni Arapski Emirati, Čad, Libija, Somalija, RSF i sudanska vojska nijesu odmah odgovorili na Reutersove zahtjeve za komentar. Emirati su odbacili optužbe da su pružali vojnu, logističku, finansijsku ili političku podršku RSF-u, dok je Čad saopštio da ostaje neutralan i negirao saznanja o transportu oružja preko svoje teritorije.
Istražioci su takođe prikupili dokaze da su kolumbijski vojni kontraktori imali značajnu ulogu u upravljanju i održavanju sistema bespilotnih letjelica i drugog naprednog naoružanja koje koristi RSF. Procjenjuje se da bi broj uključenih Kolumbijaca mogao dostići oko 2.000, a neki su bili prisutni tokom operacija oko grada al-Fašir u Darfuru.
Kolumbija je saopštila istražiocima da se protivi plaćeništvu i da preduzima mjere kako bi spriječila učešće svojih državljana u stranim sukobima.
UN podsjeća da je u februarskom izvještaju ocijenjeno kako masovna ubistva nearapskih zajednica nakon zauzimanja al-Fašira nose obilježja koja ukazuju na genocid. RSF je ranije negirao te optužbe, tvrdeći da su ih izmislili njihovi protivnici.
Misija navodi da je istraga o stranoj podršci sudanskoj vojsci još u ranoj fazi, ali da postoje dokazi da su borbeni dronovi i lutajuća municija, isporučeni iz inostranstva, značajno proširili sposobnost vojske za napade na velikim udaljenostima. Prema izvještaju, dio tog naoružanja korišćen je u napadima na civilne lokacije, uključujući pijacu Jabus u državi Plavi Nil.
