Zapadnobalkanske zemlje ikao vic pričaju o svojim dugogodišnjim nastojanjima da se pridruže Evropskoj uniji: „Mi se pretvaramo da sprovodimo reforme, a oni se pretvaraju da žele da nas prime“. Ipak, ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine dala je novi zamah tom procesu, a crnogorska Vlada smatra da bi uskoro mogla imati priliku za članstvo. Sa svega 630.000 stanovnika, Crna Gora bi EU relativno malo koštala kada je riječ o pomoći. Njen poljoprivredni izvoz premali je da bi zabrinuo evropske poljoprivrednike, a ne predstavlja ni rizik od značajnije migracije radne snage.
Na samitu u Crnoj Gori u junu, lideri EU takmičili su se u pohvalama na račun napretka zemlje domaćina. Crnogorska Vlada želi da do kraja ove godine završi usklađivanje sa standardima Unije i da joj se pridruži 2028. godine. Ursula fon der Lajen, predsjednica Evropske komisije, ocijenila je da je takav raspored „dostižan“. Međutim, raspoloženje je splasnulo nakon što su građani Islanda 29. avgusta glasali protiv nastavka pregovora o pristupanju. Neki su se nadali da će kandidatura bogate sjeverne zemlje dodatno ubrzati proces. Sada će kandidati jednostavno morati da ubijede Evropljane da je u njihovom interesu da u Uniju prime siromašnije zemlje jugoistočne Evrope.
Među zemljama Zapadnog Balkana, Crna Gora je na čelu kolone. Slijedi Albanija, dok Kosovo i Bosna i Hercegovina ostvaruju malo napretka. Sjevernu Makedoniju blokira neprijateljski nastrojena susjedna Bugarska. Srbija, najveća od šest zemalja, u julu je dobila crveno svjetlo od osam članica, uglavnom zbog svog autokratskog upravljanja. Crnogorski premijer Milojko Spajić rekao je 27. avgusta da dvije susjedne zemlje – očigledno misleći na Srbiju i Albaniju – pokušavaju da uspore pristupanje Crne Gore.
Nakon raspada Jugoslavije, Crnom Gorom su decenijama dominirale jedna stranka i njeno rukovodstvo, koje je zemlju prvo dovelo do nezavisnosti, a potom i do članstva u NATO-u. To je 2020. godine zamijenila koalicija u kojoj su bile i prosrpske političke grupe. Evropljani su strahovali da će Srbija voditi vanjsku politiku zemlje. To se nije dogodilo; odnosi između dviju država su loši. Perspektiva članstva u EU navela je političke partije da sarađuju na sprovođenju reformi.
Skeptici tvrde da su promjene kozmetičke i primjećuju da lideri EU više ne govore o moćnim crnogorskim klanovima koji se bave krijumčarenjem droge. Evropljani koji podržavaju proširenje strahuju da, ako ni mala zemlja ne može da uđe u EU, Ukrajina i druge zemlje nemaju nikakvu nadu. Najveći rizik predstavlja Francuska. Predsjednik Emanuel Makron podržava pristupanje. Međutim, francuski zakon zahtijeva referendum ili podršku tri petine oba doma parlamenta kako bi bilo odobreno pristupanje nove članice. Prema podacima Eurobarometra, samo 35 odsto Francuza podržava proširenje Unije. A Makron će sljedeće godine napustiti funkciju. Mogla bi ga naslijediti Marin le Pen iz populistički desničarskog Nacionalnog okupljanja, koja se odlučno protivi proširenju.
Kada je Makron u junu posjetio Crnu Goru, potpisao je niz političkih i poslovnih sporazuma, uključujući i jedan čiji je cilj stvaranje povoljne slike o Crnoj Gori u Francuskoj. Međutim, Jovana Marović, bivša ministarka evropskih poslova Crne Gore, nije optimistična. Većina potrebna za ratifikaciju pristupanja bilo koje buduće članice, kaže ona, „jednostavno ne postoji“ u francuskom parlamentu.
„Ovo je izuzetno nepopularno reći“, nastavlja Marović. „Atmosfera u Crnoj Gori gotovo je euforična, kao da je pristupanje EU već završena stvar.“ Ona smatra da Crna Gora ima vremena da među članicama EU izgradi podršku za svoje pristupanje. Za sada su mnoge od njih podjednako oprezne prema prijemu novih zemalja kao što su Islanđani bili prema pridruživanju Uniji.