Piše: Andrij Sibiga, ministar vanjskih poslova Ukrajine
Evropa više ne može ostati blokirana kada je riječ o ruskoj imovini. Sada je vrijeme da se ona iskoristi za odbranu i oporavak Ukrajine.
Ova odluka, koja odavno kasni, mogla bi promijeniti situaciju i pomjeriti ravnotežu u korist Ukrajine, posebno ako bude donijeta uz snažan pritisak sankcijama. Da bismo to postigli, moramo djelovati brže i odlučnije od Rusije.
Prema najnovijim izvještajima, Rusija planira da 2027. potroši rekordnih 180 milijardi eura na vojsku, što je više od 40 odsto iznad iznosa predviđenog za odbranu u 2026. godini. To je samo dio ukupne slike. Nacrtom saveznog budžeta Rusije za period od 2027. do 2029. za odbranu i bezbjednost predviđeno je ukupno 669 milijardi eura.
Ove brojke jasno pokazuju da Rusija želi rat. Moskva pojačava pritisak, intenzivira teror nad ukrajinskim civilima i povećava troškove odbrane i za Ukrajinu i za Evropu. Međutim, kako troškovi rata rastu, oni bi za agresora trebalo da rastu još brže.
Što je cijena za Moskvu veća, to će mir prije biti uspostavljen. Polovičan pritisak na Rusiju i nedovoljne mjere podrške Ukrajini samo će produžiti sukob i povećati ukupne troškove. Odlučni koraci mogu ga privesti kraju.
Krajem avgusta Švedska, Nizozemska, Španija i Poljska obratile su se Evropskoj komisiji, pozivajući na ponovno otvaranje rasprave o potpunom korišćenju blokirane ruske imovine. Zahvalni smo im na tome. Ipak, sada je vrijeme da se rasprava pretvori u pravni proces: treba uspostaviti trajnu platformu, uključiti stručnjake i razraditi odluku.
Evropa je već preduzela najteži korak. Grupa sedam najrazvijenijih industrijskih zemalja svijeta (G7) blokirala je 2022. oko 300 milijardi eura rezervi ruske centralne banke, od čega se približno 210 milijardi eura nalazi u Evropskoj uniji. G7 je 2024. obezbijedio 50 milijardi dolara zajmova za Ukrajinu, koristeći buduće vanredne prihode od tih rezervi kao osnovu za finansiranje. U decembru 2025. grupa je odlučila da blokada bude vremenski neograničena.
Ostalo je da se donese odluka o jedinom koraku koji je zaista važan: korišćenju same imovine.
Svi argumenti za i protiv tog poteza već su razmotreni, a rasprava se sada vodi o obimu mjere i načinima ublažavanja povezanih rizika.
Preovlađuje stav da odluka o korišćenju ove imovine ne smije nijednu državu izložiti nesrazmjernom riziku, prije svega Belgiju, u kojoj se najveći dio sredstava nalazi u depozitnoj instituciji Euroclear. Saglasni smo s tim. Zato je Ministarstvo finansija Ukrajine Evropskoj komisiji predložilo jasan plan: da se imovina stavi pod zajedničku kontrolu EU, tako da odluka o njenom korišćenju, kao i odgovornost koja iz toga proizlazi, budu evropske, a ne belgijske.
Izloženost Belgije riziku razlog je da se on podijeli, a ne da se ništa ne preduzme.
Drugi čest argument jeste da se svaka odluka mora odnositi na blokiranu imovinu u svim jurisdikcijama, a ne samo na sredstva koja se nalaze u Euroclearu. I s tim smo saglasni, uz jednu napomenu: to se može postići paralelnim procesima. Evropa ne bi trebalo da uslovljava sopstvenu odluku dugotrajnom globalnom koordinacijom u trenutku kada je njena bezbjednost ugrožena.
Skeptici iznose četiri načelna prigovora potpunom korišćenju ove imovine: da bi se time prekršila vladavina prava, ugrozio status eura kao rezervne valute, izgubila pregovaračka prednost u mirovnim razgovorima i izazvala ruska odmazda kroz zapljenu zapadne imovine.
Razmotrimo te argumente redom.
Kada je riječ o vladavini prava, Članovi o odgovornosti država za međunarodno protivpravne radnje, koje je Komisija za međunarodno pravo usvojila 2001. godine, propisuju da država koja počini međunarodno protivpravnu radnju ima obavezu da nadoknadi cjelokupnu štetu, dok oštećene države mogu preduzeti protivmjere kako bi je navele da ispuni svoje obaveze. Generalna skupština Ujedinjenih nacija je u novembru 2022. takođe priznala da Rusija mora snositi pravne posljedice svoje agresije, uključujući obavezu plaćanja reparacija.
Isti članovi propisuju da protivmjere moraju biti reverzibilne, odnosno da se njihovo dejstvo može poništiti. Ukrajinski predlog je u skladu s tim principom: pravno vlasništvo ostaje u okviru mehanizma kojim upravlja EU, Ukrajina dobija finansijska sredstva, a ne vlasništvo nad imovinom, dok se aranžman ukida onog dana kada Rusija plati ono što duguje.
Kada je riječ o euru, taj argument već je provjeren u praksi. Nakon blokade rezervi u februaru 2022. godine, udio eura u globalnim deviznim rezervama nije se promijenio. Države koje drže rezerve razumjele su tada, kao što razumiju i sada, da se ovaj princip odnosi na državu koja vodi agresorski rat kršeći Povelju Ujedinjenih nacija, a ne na bilo koju drugu državu. Osim toga, kredibilitet eura kao rezervne valute počiva i na sposobnosti Evrope da brani međunarodni poredak i principe.
Što se tiče pregovaračke prednosti, ova imovina je blokirana duže od četiri godine, a da se Moskva zbog toga nije približila miru. Država koja za agresorski rat u budžetu predviđa 669 milijardi eura ne pregovara zbog svojih rezervi. Ono što može odvratiti Rusiju jeste sposobnost Ukrajine da nastavi borbu, a upravo bi to finansiralo evropsko rješenje za korišćenje ove imovine. Pregovaračka prednost ne leži u zadržavanju novca, već u njegovom trošenju.
Konačno, kada je riječ o zapljeni zapadne imovine u Rusiji, Vladimir Putin to radi još od 2022. godine. Samo ovog septembra Moskva je preuzela kontrolu nad poslovanjem kompanija Nestlé, Auchan, Leroy Merlin, FM Logistic i Metro u Rusiji, nakon što je prethodno isto učinila sa kompanijama Danone i Carlsberg. Upravo zato smo još u martu 2022. pozvali kompanije da napuste Rusiju. Do konfiskacije evropske imovine već je došlo, a zadržavanje ruske imovine pod blokadom nije odvratilo Moskvu od takvih poteza.
Budimo jasni u pogledu onoga što ne predlažemo. Ne predlažemo direktnu konfiskaciju, jer se pravno vlasništvo neće prenositi. Ne predlažemo da odluku donese Belgija, već da se rizik podijeli na nivou EU. Takođe, ne predlažemo stvaranje presedana koji bi se odnosio na bilo koju drugu državu. Uslove – agresorski rat koji je osudila Generalna skupština Ujedinjenih nacija – ispunjava samo jedna država.
Rusija mora da plati štetu koju je prouzrokovala i koju i dalje prouzrokuje, a ne evropski poreski obveznici.
Moskvi treba poslati jasnu poruku: neće uspjeti da nadživi našu odlučnost.
Isti signal treba poslati i skeptičnoj javnosti širom Evrope, uoči godine obilježene važnim izborima: rastući troškovi odbrane Ukrajine biće pokriveni na teret Rusije.
Na kraju, ali ne i manje važno, jasnu poruku treba poslati ukrajinskom narodu: nije sam u suočavanju s agresorom.
Potpuno korišćenje ruske imovine donijelo bi konkretne i neposredne rezultate, ojačalo Ukrajinu na prvoj liniji fronta i približilo mir. Nakon četiri godine, Evropa više ne bi smjela biti blokirana kada je riječ o ključnim odlukama. Potrebni su joj politička volja, zajednička posvećenost i čvrst pravni okvir.
Pozivamo lidere EU da bez odlaganja donesu ovu ključnu odluku. Očekujemo da Evropa pokaže hrabrost i preduzme ovaj presudni korak.