Ambasador EU u Crnoj Gori Johan Satler kazao je za Standard da funkcioneri država kandidata za članstvo treba da se uzdrže od izjava i postupaka koji bi mogli biti protumačeni kao podrška glorifikaciji pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca, kao i negiranju ili relativizaciji genocida.
Govoreći o aktuelnoj inicijativi za razrješenje predsjednika Skupštine Andrije Mandića, Satler nije komentarisao sam postupak, ali je govorio o odgovornosti javnih funkcionera prema ratnom nasljeđu i utvrđenim činjenicama.
Crna Gora je u posljednjih nekoliko mjeseci napravila značajan napredak u pregovorima sa EU. Šta za građane zapravo znači činjenica da je 18 od 33 poglavlja privremeno zatvoreno? Koje od tih promjena već danas mogu da osjete, a koje će postati vidljive tek nakon članstva?
SATLER: Činjenica da je privremeno zatvoreno 18 poglavlja, uz dobar napredak u tehničkom dijelu posla u preostalim poglavljima, veoma je značajno postignuće. To pokazuje da Crna Gora dobro napreduje u usklađivanju svojih zakona, institucija i politika sa standardima Evropske unije.
Ali na to ne bih gledao samo kao na broj. Iza svakog poglavlja stoje reforme koje mogu unaprijediti život građana.
Na mnogo načina, Crna Gora danas nije ista zemlja koja je prije 14 godina počela pregovore – i to je veoma pozitivan razvoj. Pristupanje je transformativan proces. Građani danas uživaju veća prava, više mogućnosti i snažnije mehanizme zaštite u okviru vladavine prava. Institucije su otpornije, nezavisnije i odgovornije nego ranije.
Naravno, stvari nijesu savršene i ovo je proces koji i dalje traje. Rad će se svakako nastaviti i nakon pristupanja EU. Ali temelji su danas mnogo snažniji. Upravo o tome se radi u evropskim integracijama: ne samo o promjeni zakona, već o trajnoj, sistemskoj promjeni koja može biti održiva i izvan pojedinačnih političkih ciklusa.
Neke od koristi već su vidljive – u oblastima kao što su zaštita potrošača, zdravlje, bezbjednost hrane, standardi zaštite životne sredine, bezbjednost saobraćaja i javna uprava. Druge će članstvom postati još konkretnije, uključujući puna prava građana EU i mogućnost da žive, rade i studiraju širom Evropske unije.
Dakle, proces pristupanja nije priprema Crne Gore za Brisel. Riječ je o tome da se građanima Crne Gore omogući evropski kvalitet života i da se zemlja učini boljim mjestom za život, rad i poslovanje.
Crna Gora usvaja veliki broj zakona kako bi svoje propise uskladila sa evropskim standardima. Međutim, građani često imaju osjećaj da se zakon promijeni „na papiru“, dok se svakodnevna praksa ne mijenja dovoljno brzo. Šta je potrebno da evropski standardi zaista zažive u praksi – u institucijama, sudovima, zdravstvu, administraciji i javnim službama?
SATLER: Ovo je možda jedno od najvažnijih pitanja u čitavom procesu pristupanja.
Donošenje zakona je neophodno, ali nije dovoljno. Evropski standard dobija smisao tek kada građanin može da ga zaista osjeti u praksi, kada sud funkcioniše efikasno, kada je javna usluga dostupna i kvalitetna, kada potrošač može djelotvorno da zaštiti svoja prava ili kada institucija dosljedno i jednako primjenjuje zakon prema svima.
Upravo je tu transformativna priroda procesa pristupanja posebno važna. Crna Gora je tokom prethodnih godina izgradila snažnije institucije i uvela mehanizme zaštite i standarde koji nijesu postojali kada su pregovori počeli. Cilj je sada da te reforme postanu dio uobičajenog načina rada institucija, a ne nešto što se radi samo kako bi se ispunio formalni zahtjev.
EU će nastaviti da podržava Crnu Goru u ovom radu, ali su to, u konačnom, crnogorske institucije i crnogorske reforme. Cilj ne treba da bude usvajanje evropskih pravila zato što ih Brisel traži. Cilj treba da bude da ona funkcionišu zato što su dobra za Crnu Goru i njene građane.
Nedavno su privremeno zatvorena poglavlja koja se odnose na slobodu kretanja radnika, kao i na zaštitu potrošača i zdravlje. Šta građanin može konkretno da očekuje od tih reformi i kada bi njihove koristi mogle postati vidljivije u svakodnevnom životu?
SATLER: Riječ je o poglavljima koja imaju veoma direktan značaj za svakodnevni život građana.
Zaštita potrošača znači snažnija prava prilikom kupovine robe i usluga, jasnije informacije i bolju zaštitu od nepoštenih poslovnih praksi. Pravne tekovine EU u oblasti zdravlja donose standarde koji doprinose unapređenju javnog zdravlja, prevenciji bolesti, bezbjednosti hrane i zaštiti zdravlja.
Slobodno kretanje radnika posebno je važno na duži rok. Kada Crna Gora postane država članica, crnogorski građani će postepeno steći pravo da rade u drugim državama članicama EU, u skladu sa istim principima slobodnog kretanja koji važe širom Unije.
Istovremeno, važno je podsjetiti da koristi procesa pristupanja ne počinju danom pristupanja. Crna Gora ne mora da čeka članstvo da bi imala bolju zaštitu potrošača, snažnije zdravstvene standarde ili efikasnije institucije. Tokom prethodnih godina Crna Gora je uspostavila snažnije pravne mehanizme zaštite i institucionalne mehanizme u brojnim oblastima, koji se sve više primjenjuju u praksi.
Građani treba da budu u mogućnosti da rezultate vide i osjete već tokom samog procesa pristupanja.
Zato je važan broj privremeno zatvorenih poglavlja, ali je još važnije ono što stoji iza tog broja – promjene koje se sprovode u zemlji i poboljšanja koja građani mogu da osjete.
Crna Gora sada ulazi u možda najvažniju fazu pregovora. Šta su, iz perspektive Evropske unije, najveći preostali izazovi – posebno u oblasti vladavine prava i funkcionisanja institucija – i šta će biti odlučujući pokazatelj da je Crna Gora zaista spremna za članstvo, a ne samo formalno usklađena sa evropskim zakonodavstvom?
SATLER: Što je Crna Gora bliža članstvu, to postaje važnije ne samo ispuniti standarde, već pokazati da su reforme održive i da funkcionišu u praksi.
Na kraju, države članice EU moraće jednoglasno da donesu odluku o pristupanju Crne Gore. Zato Crna Gora mora da na uvjerljiv način pokaže ne samo da je uskladila svoje zakonodavstvo sa pravnim tekovinama EU, već i da su njene institucije sposobne da dosljedno sprovode ključne reforme.
Zbog toga je vladavina prava i dalje od ključnog značaja. EU pozdravlja usvajanje najnovijih ustavnih izmjena kao važan korak naprijed na evropskom putu Crne Gore. Istovremeno, i dalje postoje važne obaveze koje treba ispuniti, uključujući uspostavljanje Centralne izborne komisije, izbor nedostajućih članova Sudskog savjeta, kao i drugi paket ustavnih izmjena koje se odnose na imunitet nosilaca izvršne vlasti i provjeru integriteta mandatara za sastav Vlade i potencijalnih članova Vlade.
Ove korake treba sprovesti brzo i odgovorno, uz široku političku podršku. Očekujemo od svih političkih aktera da održe zamah i ispune preostale obaveze.
Crna Gora je već pokazala da može sprovesti zahtjevne reforme. Izazov je sada da se posao završi – i, jednako važno, da se osigura da te reforme budu trajne i nepovratne.
EU je spremna da bude uz Crnu Goru na tom putu. Ali pokretačka snaga mora doći iz same Crne Gore.
O MANDIĆU I ODNOSU PREMA RATNOM NASLJEĐU REGIONA
I na kraju, jedno aktuelno političko pitanje. Opozicija je pokrenula inicijativu za razrješenje predsjednika Skupštine Andrije Mandića, nakon što je javno izrazio saučešće povodom smrti Ratka Mladića. Kako EU gleda na ovu inicijativu i koja je vaša poruka crnogorskim političkim liderima u ovom kontekstu?
SATLER: U načelu, ne komentarišemo političke inicijative koje su u toku, a odnose se na pojedinačne nosioce javnih funkcija.
Uopšteno govoreći, međutim, jasno smo ukazivali na važnost suočavanja sa nasljeđem ratova na prostoru bivše Jugoslavije i iskazivanja poštovanja prema svim žrtvama, preživjelima i njihovim porodicama koje su pretrpjele posljedice ratnih zločina.
Oružani sukobi na Zapadnom Balkanu tokom 1990-ih bili su među najmračnijim trenucima novije evropske istorije. Ratko Mladić je bio pravosnažno osuđeni ratni zločinac, proglašen odgovornim za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, uključujući genocid u Srebrenici. Preminuo je dok je služio kaznu doživotnog zatvora.
Zato bi javni funkcioneri u državama kandidatima za članstvo u EU trebalo da se uzdrže od izjava ili postupaka koji bi se mogli protumačiti kao podrška ili doprinos glorifikaciji pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca, negiranju ili relativizaciji genocida, odnosno revizionizmu u pogledu utvrđenih činjenica o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti.