Poljska nacionalistička desnica pretvara neprijateljstvo prema oko 1,5 miliona Ukrajinaca u toj zemlji u snažno političko pitanje, oslanjajući se na nezadovoljstvo dijela stanovništva zbog socijalnih davanja i ratne istorije, nešto više od godinu prije ključnih parlamentarnih izbora.
Tokom predsjedničke kampanje u Poljskoj 2025. godine, političari su počeli da predstavljaju Ukrajince u Poljskoj kao korisnike socijalnih davanja koji opterećuju javne finansije.
Ovog ljeta poljski predsjednik Karol Navrocki oduzeo je ukrajinskom kolegi, Volodimiru Zelenskom, najviše poljsko odlikovanje, Orden bijelog orla, kao reakciju na odluku Zelenskog da jednu vojnu jedinicu nazove po Ukrajinskoj ustaničkoj armiji, odnosno UPA, iz perioda Drugog svjetskog rata. Ta grupa ubila je desetine hiljada Poljaka tokom kampanje etničkog čišćenja od 1943. do 1945. godine, iako se borila i protiv Sovjetskog Saveza.
Varšava je od početka ruske potpune invazije na Ukrajinu 2022. među najčvršćim saveznicima Kijeva. Međutim, nacionalistički politički blok, čije liderstvo nastoji da preuzme Navrocki, pokušava da iskoristi tenzije oko prisustva Ukrajinaca u Poljskoj i ratnih masakara.
Antiukrajinska retorika već se pojačava uoči parlamentarnih izbora na jesen 2027. godine, na kojima će se široko pro-ukrajinska koalicija premijera Donalda Tuska suočiti sa nacionalističkom strankom Pravo i pravda i još dvije krajnje desničarske partije. Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da Tusk nije ni blizu sigurnoj pobjedi.
Libertarijanska stranka Konfederacija kritikovala je Ukrajince koji primaju socijalnu pomoć, dok je Gregorž Braun, poslanik u Evropskom parlamentu i lider krajnje desničarske stranke Konfederacija Poljske krune, na ljetnjem okupljanju posvećenom obilježavanju ratnog ukrajinskog ubistva poljskih civila rekao: „Kijevski režim nije ni naš saveznik ni naš prijatelj, već naš neprijatelj“.
Pšemislav Čarnek, kandidat stranke Pravo i pravda za premijera, rekao je u julu: „Vojna pomoć Ukrajini mora biti obustavljena dok ta zemlja ne promijeni svoju istorijsku politiku“.
Rafał Pankovski, profesor sociologije na Univerzitetu Civitas u Varšavi i suosnivač poljske antirasističke organizacije Never Again, smatra da, iako poljsko stanovništvo u cjelini podržava Ukrajinu, počinju da se pojavljuju podjele.
„Solidarnost sa Ukrajincima i dalje je snažna među mnogim Poljacima, ali populistička antiukrajinska retorika stvorila je plodno tlo za napade, pretvarajući veliku i vidljivu manjinu u metu i doprinoseći tome da se verbalno neprijateljstvo prelije u nasilje. Ruska propaganda takođe je iskoristila tu priliku“, rekao je.
Ukrajinski ambasador u Poljskoj Vasil Bodnar zabrinut je zbog toga što političari koriste Ukrajinu kao sredstvo za produbljivanje podjela.
„Dio poljske političke klase pokušava da iskoristi ukrajinsko pitanje za političku korist. Neki se fokusiraju na dešavanja u Ukrajini, drugi na ponašanje Ukrajinaca koji ovdje žive. Kako god, Ukrajina je dio narativa svake političke grupacije – samo je drugačije upakovana“, rekao je za POLITICO.
Na udaru
Posljednja poljsko-ukrajinska svađa možda je nestala sa naslovnih strana, ali strah koji je izazvala nije.
„Živim u Poljskoj oko 10 godina. Došla sam ovdje da studiram i ostala“, rekla je Olena, vodič u jednoj varšavskoj kulturnoj instituciji, čije je ime POLITICO promijenio na njen zahtjev jer je strahovala za svoju bezbjednost.
„Trebalo mi je dosta vremena da se integrišem, ali nikada se nijesam osjećala toliko otuđeno kao tokom protekle godine. Počela sam da se plašim da govorim ukrajinski u javnosti i počela sam da brinem za prijatelje i bližnje koji ovdje žive ili dolaze u Poljsku u posjetu“, rekla je.
Istraživanja javnog mnjenja pokazuju izražen zaokret u odnosu prema Ukrajincima.
U godišnjem istraživanju državne agencije za ispitivanje javnog mnjenja CBOS, naklonost Poljaka prema Ukrajincima pala je sa 51 odsto 2023. godine na 29 odsto u januaru 2026. godine, dok je negativan odnos tokom posljednje godine porastao sa 38 na 43 odsto.
Drugo istraživanje CBOS-a pokazalo je da je 45,4 odsto ispitanika pogoršanje odnosa pripisalo sporovima oko ratnih masakara i istorijske politike, dok su socijalna davanja za Ukrajince bila na drugom mjestu, sa 36,4 odsto.
Ivan, ukrajinski državljanin koji radi na Univerzitetu u Varšavi i koji je zatražio da bude identifikovan samo imenom, rekao je da mu se jedan komšija suprotstavio zbog Zelenskijeve odluke da jednu vojnu jedinicu nazove po UPA.
„Bili smo u liftu. Komšija je počeo da viče na mene, govoreći mi da se vratim u Ukrajinu i objasnim Zelenskom da to nije trebalo da uradi. Bilo je apsurdno“, rekao je Ivan.
Olena se prisjetila i jedne Poljakinje koja je pratila grupu koju je vodila i žalila se što čuje kako govori poljski, rekavši da je to „sramota“ za nju kao Poljakinju.
„Glasno sam rekla da poljski nije moj maternji jezik i da dolazim iz Ukrajine“, rekla je Olena.
Za Ivana i Olenu neprijateljstvo je ostalo na verbalnom nivou. Za druge Ukrajince pretvorilo se u nasilje.
U julu su uhapšena dvojica muškaraca nakon što su dvije Ukrajinke, dvadesetogodišnja Anastazija i njen 21-godišnji partner Maksim, pretučeni ispred prodavnice u Vroclavu. Napad je osudio poljski ministar unutrašnjih poslova Marčin Kervinjski. Ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiga zahvalio je policiji na hapšenjima.
Ranije tog mjeseca, zaposleni u opštinskom autobuskom preduzeću u Bjeljsko-Bjeloj, koji u tom trenutku nije bio na dužnosti, vrijeđao je na nacionalnoj osnovi troje Ukrajinaca, među kojima su bile i dvije 11-godišnje učenice, u autobusu.
U avgustu je ukrajinski muškarac napadnut u tramvaju u Poznanju.
Poljska policija registrovala je 180 prijava krivičnih djela motivisanih etničkom pripadnošću počinjenih protiv Ukrajinaca u prvoj polovini ove godine, što je 30 odsto više nego u istom periodu prošle godine, objavio je list Rzeczpospolita.
Poljska vlada, koja je pooštrila pristup Ukrajinaca socijalnim davanjima, iako je njihov zajednički doprinos poljskoj ekonomiji znatno veći od javne potrošnje na njih, početkom 2026. godine formirala je 50 specijalizovanih tužilačkih timova za istrage zločina iz mržnje.
Od februara do juna poljska tužilaštva uputila su 283 slučaja pred sudove. Ukrajinci su bili žrtve u više od 80 odsto takvih slučajeva, u poređenju sa četiri odsto 2014. i 74 odsto 2023. godine.
Tusk je u julu rekao da su napadači postali smjeliji jer vjeruju da uživaju političku zaštitu i pozvao Navrockog da se oglasi tim povodom.
„Direktno apelujem na predsjednika da prestane da ćuti o ovom pitanju“, rekao je Tusk. „Moramo odlučno da se borimo protiv ovog nasilja, jer su banditi, huligani i ova nasilna patologija dobili hrabrost i smjelost zato što su dobili i političko pokroviteljstvo“.
Rimokatolička crkva takođe se oglasila, uputivši apel da se „ne podstiču nacionalistička osjećanja“.
Ambasador Bodnar nada se da će političari prestati da podgrijavaju odnose između dvije zemlje.
„Najbolji odgovor biće efikasna komunikacija – političara, medija i, naravno, državnih zvaničnika – koji bi komunicirali na pozitivan način i rješavali pitanja koja su bolna ili važna za obje strane“, rekao je Bodnar.
Za Ivana, promjena tona znači da je sve oprezniji kada je riječ o privlačenju pažnje na sebe u Poljskoj.
„I dalje govorim ukrajinski i nosim bedž sa poljskom i ukrajinskom zastavom. Ono što se promijenilo jeste način na koji doživljavam moguće sukobe. Ranije se nijesam plašio da progovorim i zauzmem se za sebe ako bi me neko napao zato što sam Ukrajinac“, rekao je. „Sada se plašim da mi niko ne bi pomogao i da bih bio optužen za kršenje nekog zakona i jednostavno deportovan, iako sam već izgradio život u Poljskoj.“
Politika vlade predviđa deportaciju Ukrajinaca čak i zbog manjih prekršaja – jedan 18-godišnji Ukrajinac izbačen je iz Poljske nakon što je preskočio ogradu na koncertu.