Vrhovni saveznički komandant NATO-ovih snaga u Evropi priprema novu strategiju za slučaj ruskog napada na istočno krilo Saveza, pri čemu bi ključnu ulogu trebalo da imaju bespilotne letjelice, vještačka inteligencija i drugi novi vojni sistemi, piše Jutarnji.hr.
Dokument pod nazivom „Teorija pobjede“ („Theory of Victory“), koji je Blumberg imao priliku da vidi u deklasifikovanoj verziji, general Aleksus Grinkevih predstaviće 12. oktobra u Poljskoj. Dokument bi trebalo da pojasni kako bi NATO odgovorio na mogući upad ruskih snaga na teritoriju Saveza.
Plan dolazi u trenutku pojačanih tenzija između NATO-a i Rusije, kao i brojnih izvještaja o tome da Moskva razmatra mogućnost agresivnijeg djelovanja prema državama članicama Saveza. Generalni sekretar NATO-a Mark Rute nedavno je rekao da nema naznaka da se Rusija priprema za konvencionalni napad na Savez, ali je upozorio da Evropa mora biti spremna na dugotrajne hibridne napade.
Portparol generala Grinkevicha, pukovnik Martin O’Donel, nije želio da otkrije detalje strategije, ali je naglasio da je NATO „isključivo odbrambeni“ savez.
„Teorija pobjede vrhovnog savezničkog komandanta za Evropu jednostavna je: zadržati prednost NATO-a“, rekao je O’Donel. „S obzirom na nestabilno i složeno globalno bezbjednosno okruženje, moramo već sada stvoriti uslove za odvraćanje agresije i, ako bude potrebno, pobijediti ako budemo napadnuti.“
Iako su osnovni principi prema kojima bi NATO vodio rat poznati, Savez rijetko tako otvoreno govori o svojim vojnim planovima. Nova strategija trebalo bi istovremeno da uvjeri javnost da je NATO spreman za mogući sukob, ali i da pokaže šta konkretno stoji iza velikog povećanja izdvajanja za odbranu.
Jedan od glavnih ciljeva dokumenta jeste da pokaže saveznicima kako bi tradicionalno naoružanje bilo kombinovano sa tehnologijama koje su posljednjih godina dobile ogroman značaj, prije svega zahvaljujući iskustvu rata u Ukrajini. Riječ je prvenstveno o jeftinim dronovima, sistemima kojima upravlja minimalan broj ljudi i odabiru ciljeva uz pomoć vještačke inteligencije.
Istovremeno, strategija bi trebalo da podstakne evropske članice na dodatna ulaganja u odbranu i bolju pripremu za mogući sukob. Dokument naglašava odbrambenu prirodu NATO-a i potrebu izbjegavanja nenamjernih provokacija, ali izričito govori i o potrebi zajedničkog suprotstavljanja hibridnim prijetnjama – agresivnim potezima koji ostaju ispod praga otvorenog oružanog sukoba.
Logika odvraćanja pritom je jednostavna: ako NATO pokaže da je spreman za rat, protivnik bi trebalo da zaključi da ga ne može dobiti.
Međutim, u slučaju stvarnog napada, plan predviđa mnogo agresivniji odgovor. NATO bi najprije pokušao da zaustavi prodor kombinacijom kopnenih snaga i drugih kapaciteta predviđenih u okviru inicijative za odvraćanje na istočnom krilu Saveza. U tom dijelu važnu ulogu imali bi upravo jeftini dronovi, sistemi sa minimalnom posadom i vještačka inteligencija za odabir ciljeva.
Nakon što bi obezbijedio slobodu kretanja svojih snaga, NATO bi nastojao da uništi neprijateljske komandne i komunikacione centre. Krajnji cilj bio bi brzo i ubjedljivo poraziti ruske snage.
Plan dolazi i u trenutku kada evropske članice NATO-a dramatično povećavaju vojnu potrošnju. Istovremeno se unutar Saveza vode rasprave o tome kako najbolje rasporediti novac – između tradicionalnog naoružanja, poput tenkova i artiljerije, i novih tehnologija koje su se pokazale presudnim u ratu u Ukrajini.
U cijelu raspravu uključio se i Vašington. Sjedinjene Američke Države ovog ljeta poslale su saveznicima upitnik o njihovoj vojnoj potrošnji i podršci politici predsjednika Donalda Trampa, kako bi dobile podatke za odlučivanje o planiranom smanjenju broja američkih vojnih kapaciteta namijenjenih odbrani Evrope.
U okviru tog upitnika SAD su saveznike pitale i imaju li dodatne vojne snage koje bi mogli staviti na raspolaganje NATO-u za sprovođenje odbrambenih planova generala Aleksusa Grinkevicha.