Šveđani danas glasaju koji bi mogli srušiti jedan od posljednjih tabua skandinavske politike – ulazak krajnje desnice u vladu. I to doslovno za dlaku, jer ankete pokazuju da je razlika između ljevice i desnice svega 0,3 odsto.
Lijevi blok predvodi Magdalena Andersson, čelnica Socijaldemokrata, koja pokušava vratiti premijersku funkciju nakon četiri godine u opoziciji i dugo je bila izborni favorit.
Trka gotovo potpuno izjednačena
Na drugoj je aktuelni premijer Ulf Kristersson, umjereni konzervativac na čelu manjinske vlade kojoj podršku u parlamentu pružaju Švedske demokrate (SD), stranka s neonacističkim korijenima.
SD, međutim, prema anketama osvaja 19 odsto glasova, a njegov čelnik Jimmie Åkesson ovaj put ne skriva apetite. Kristersson je Švedskim demokratama obećao ministarske pozicije ako desni blok pobijedi, što bi bio prvi put da SD sjedi u vladi, a ne da je samo podržava spolja.
Švedske demokrate prvi put žele u vladu
Aktuelna vlada je manjinska koalicija premijera Ulfa Kristerssona sastavljena od Umjerenih (M), Hrišćanskih demokrata (KD) i Liberala (L), koja u parlamentu formalno ne uključuje Švedske demokrate (SD), ali zavisi od njihove podrške kroz takozvani Tidö sporazum.
Zajedno te četiri stranke (M, KD, L i SD) kontrolišu 176 od ukupno 349 mjesta u Riksdagu – većinu od svega jednog mandata.
Imigracija i kriminal u središtu kampanje
Glavne teme kampanje svele su se na imigraciju, kriminal i pitanje „šta je Švedska“.
SD gura slogan „učinimo Švedsku ponovo Švedskom“ i traži još oštrije mjere – ukidanje trajnih boravišnih dozvola, dodatno smanjenje imigracije, čak i zakonske odredbe protiv takozvanog „antišvedskog“ ponašanja.
Izbori kao referendum o krajnjoj desnici
Neki analitičari smatraju da bi izbori mogli biti manje istorijska prekretnica, a više potvrda Åkessonovog uspjeha u uklanjanju ekstremističkog tereta stranke. Stranka se 2025. godine izvinila zbog svojih ranijih neonacističkih i antisemitskih stavova.
„Izbori su zapravo referendum o Švedskim demokratama, odnosno o tome hoćemo li nastaviti putem krajnje desnice“, rekao je pisac i politički komentator Jan Guillou.
I socijaldemokrati su skrenuli udesno
Ono što priču čini zanimljivijom jeste da su i Andersson i socijaldemokrati posljednjih godina sami skrenuli udesno po istim pitanjima, pa birači zapravo biraju više između tempa i stila nego između dvije potpuno suprotstavljene vizije.
Više od osam miliona birača
Pravo glasa na ovim izborima ima rekordnih 8.046.725 birača, prvi put u istoriji više od osam miliona, oko 300.000 više nego 2022.
Od toga je 483.182 mladih koji prvi put mogu glasati, a gotovo 227.000 su Šveđani koji žive u inostranstvu. Izlaznost je 2022. iznosila 84,2 odsto, pa se i sada očekuje slična, izuzetno visoka participacija.
Liberali bi mogli odlučiti pobjednika
Da bi stranka ušla u parlament, mora preći nacionalni prag od četiri odsto ili osvojiti najmanje 12 odsto u pojedinom izbornom okrugu, čime dobija mandat samo tamo.
Taj prag ove je godine gotovo važniji od same borbe Andersson–Kristersson: Liberali, mala stranka unutar vladajuće koalicije, u posljednjim nedjeljama kampanje balansiraju tik oko te granice – ankete im daju između 2 i 4,3 odsto, zavisno od dana.
Ako Liberali ispadnu, desnica bi mogla ostati bez većine
Ispadne li stranka iz parlamenta, desni blok gubi mandate koji bi mu inače pripali, pa bi cijela Kristerssonova računica mogla propasti, bez obzira na to koliko dobro prođe SD.
Na drugoj strani, ljevičarska stranka Centra bilježi iznenađujući uzlet, posebno u Stokholmu, gdje prijeti Kristerssonovim Umjerenima. Rezultati se očekuju već u nedjelju uveče, ali sastavljanje vlade moglo bi potrajati nedjeljama, možda i mjesecima.
Istorijski ulazak krajnje desnice u vladu
Ako desnica pobijedi i SD dobije ministarske resore, riječ je o simboličkom lomu – stranka koja je donedavno bila prezrena postaje dio vlasti s formalnom odgovornošću, ne samo uticajem iza kulisa.
Analitičari poput Johna Stauffera upozoravaju da bi to ubrzalo trend koji već traje: strože migracione politike, deportacije maloljetnika, snižavanje starosne granice krivične odgovornosti.
Ni pobjeda ljevice ne znači povratak na staro
Čak i pobjeda ljevice ne bi vratila stvari na staro – Andersson sama priznaje da povratka na „staru“ liberalniju Švedsku vjerovatno neće biti, samo bi se, kako kaže Stauffer, zaustavilo dalje pogoršanje.
Posljedice bi se osjetile i u Briselu
Posljedice bi se osjetile i na nivou Evropske unije. Švedska se dugo predstavljala kao moralni kompas Unije po pitanju ljudskih prava i multikulturalizma, zemlja koja „podiže“ standarde, a ne samo prati druge.
Ulazak krajnje desnice u vladu smjestio bi je uz bok Italiji, Holandiji i Mađarskoj, u red zemalja gdje su nekada rubne stranke postale dio vlasti.
Evropa se dodatno pomjera udesno
Vremenski se to poklapa s usponom AfD-a u Njemačkoj i Marine Le Pen na čelu francuskih anketa – što bi Briselu dodatno otežalo formiranje čvrste linije po pitanju migracione politike, baš u trenutku kada je ta tema najosjetljivija u cijeloj Uniji.