Za mnoge od nas širom svijeta, završne scene Svjetskog prvenstva bile su prilika da ugasimo televizor uz prevrtanje očima i pomislimo: „Dobro, mislim da nam je sasvim dosta Amerike za neko vrijeme“. Ali ipak – uvijek može još. Tako stvari jednostavno funkcionišu.
Ako ste mislili da je donošenje trofeja Svjetskog prvenstva na teren uoči nedjeljnog finala u nekoj vrsti seksualizovanog Louis Vuitton kofera bila krajnja granica histerične kičastosti u sportu, onda se samo prisjetite lekcije posljednjih nekoliko godina i proširite vidike. Uvijek može biti još kičastije.
Zato se preselimo na isušene terene Royal Birkdalea, domaćina ovogodišnjeg Otvorenog prvenstva, koje je – daaaaa! – osvojio neko drugi, a ne Brajson DeŠambo ili Skoti Šefler, niti neki od ostalih američkih golf igrača koje biste najradije „zakucali glavom“ u toaletu Mar-a-Laga, samo kada biste prethodno uspjeli da iz njega izbacite povjerljiva dokumenta.
Sada je otkriveno da je tokom žestoke rasprave zbog kaznenog udarca koji mu je dodijeljen nakon što je poboljšao prostor za zamah, DeŠambo optužen da je zaprijetio kako će pozvati američkog predsjednika ukoliko odluka ne bude promijenjena u njegovu korist. Da ponovimo: zaprijetio je da će pozvati Donalda Trampa.
Ako ste ovo propustili, DeŠambo je dobio kaznu jer je poboljšao liniju svog zamaha, navodno tako što je tokom druge runde prošlog petka zgazio visoku travu u blizini svoje loptice na petoj rupi. Javno je izgubio kontrolu, zahtijevao da ga zvaničnici odvezu nazad na mjesto događaja, a zatim se vratio u prostor za obračun rezultata turnira i navodno zaprijetio da će pozvati Trampa.
Da li se u sportu otvorio novi prolaz ka mračnoj strani? S obzirom na Trampovu poznatu intervenciju tokom Svjetskog prvenstva (o čemu će biti riječi kasnije), ko bi se sada kladio protiv toga?
U trenutku pisanja ovog teksta pročitala sam sve o ovoj senzacionalnoj eskalaciji, ali i dalje ne znam ni približno dovoljno. Potrebni su mi svi detalji. Želim da svi učesnici rekonstruišu cijeli razgovor. Želim da znam koliko brzo neko može preći od: „Nema šanse da sam sređivao travu“ do: „Ma, zovi predsjednika“. Ovo je nova era američkog poniženja i želim da razumijem baš sve njene nepisane zakone.
Svakako, sve što sam već mislila o Brajsonu DeŠambou sada je samo dodatno pojačano. Ako nijeste upoznati sa njegovim radom, osim što je dvostruki šampion US Opena, Brajson je vatreni obožavalac Mar-a-Laga koji je dobio posebno priznanje u Trampovom govoru nakon pobjede na izborima 2024. godine. Taj govor održan je u Kongresnom centru u Palm Biču, a ne u Trampovom golf klubu na Floridi.
Ipak, svaki put kada vidimo te riječi, humor bi trebalo iznova da nas pogodi. Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država živi u golf klubu. Zaista: jednostavno ne mogu.
U svakom slučaju, u ranim jutarnjim satima nakon pobjede nad Kamalom Haris, Tramp je očigledno želio da izvuče DeŠamboa iz reda za sendviče ili zlatnih pisoara, ili odakle god da je bio, i dovede ga na binu.
„Brajson DeŠambo je negdje ovdje“, rekao je Tramp kamerama. „Šta se desilo sa Brajsonom? Gdje je? Brajsone! Udara loptice. Dolazi?“ Na kraju je DeŠambo shvatio da nema izbora i nespretno se popeo na binu.
Ali gdje je sada tvoj narandžasti bog, Brajsone? Gdje je bio u petak, kada ga očigledno nijesi uspio dozvati na udaljeni britanski golf teren nakon što su te vidjeli kako se baviš malo uređenjem terena?
Za sada nema dokaza da je Brajson zaista pozvao Trampa, a pošto je izbjegao sva obraćanja medijima tokom turnira, niko nije mogao da ga pita da li je predsjednika kontaktirao na neki drugi način.
Ipak, poznato je da je tražio da se Tramp pozove. Tužno. Možda je jedina stvar gora od zahtjeva da se predsjednik angažuje zbog tvog petljanja sa travom upravo to da predsjednik ne bude pozvan zbog tvog petljanja sa travom. A onda shvatiš da si, na mnogo načina, od Trampa dobio manje nego neki momak po imenu Folarin Balogun, koji igra sport koji se zove… čekajte da uzmem lupu… „soker“. To bi bio prilično težak trenutak za prihvatanje za Brajsona tokom petka u podne.
Najluđa stvar u cijeloj ovoj priči jeste ono što ona govori o tome koliko je sport brzo postao komično urušen i politizovan. Jer stvar je u tome – zaista možete da zamislite takav scenario.
Možete iskreno zamisliti da je jedina situaciona soba u kojoj Tramp ne bi izgubio koncentraciju nakon desetak minuta ona u kojoj bi trebalo da na daljinu vara u golfu.
Možete ga zamisliti kako okuplja Pita Hegseta, Marka Rubija i sve ostale ljude sa prevelikim cipelama u situacionoj sobi Bijele kuće, dok se naginju oko ekrana poput fotografije administracije Baraka Obame koja prati operaciju američkih specijalaca protiv Osame bin Ladena.
Samo što ovaj put snimak dolazi sa nivoa trave u Royal Birkdaleu.
Kao što je već pomenuto, već znamo da američki predsjednik vara u sportu za druge ljude. Prije tačno dvije sedmice, ova kolumna bavila se time kako je uputio tri telefonska poziva predsjedniku FIFA Đaniju Infantinu zbog crvenog kartona i suspenzije američkog napadača Baloguna.
U nedjelju je predsjednik UEFA Aleksandar Čeferin otišao toliko daleko da je bojkotovao finale Svjetskog prvenstva, između ostalog i zbog toga što je Infantino omogućio takvu intervenciju.
Jedino pitanje sada jeste kada će se dogoditi sljedeći incident ili prijetnja. Brane Bijele kuće su otvorene, a samo Sjedinjene Američke Države imaju moć da ih zatvore.