Od ove sedmice velike kompanije u Evropskoj uniji više ne smiju uništavati neprodatu odjeću i obuću, nakon što su na snagu stupila nova pravila usmjerena na smanjenje otpada i zaštitu životne sredine.
Prema procjenama Evropske agencije za životnu sredinu, između četiri i devet odsto svih tekstilnih proizvoda u EU bude uništeno, iako nikada nisu korišćeni.
Kada se novi i potpuno upotrebljivi proizvodi bacaju, uzalud se troše sirovine, voda, energija i ljudski rad uloženi u njihovu proizvodnju.
Istovremeno, prema podacima Evropske komisije, odlaganje takvog otpada godišnje uzrokuje emisiju do 5,6 miliona tona ugljen-dioksida (CO₂), što odgovara emisijama između dva i tri miliona automobila tokom jedne godine.
Donirati ili prodati umjesto baciti
Nova uredba predviđa da kompanije neprodatu robu ponovo stave u promet, na primjer kroz sniženja, ili da je doniraju, umjesto da je uništavaju.
Do sada je mnogim kompanijama bilo jeftinije da robu bace nego da je skladište, prilagode tržištu ili ponovo ponude kupcima.
Ipak, postoje izuzeci. Uništavanje će biti dozvoljeno ako je roba opasna, oštećena, zaprljana ili nije pogodna za ponovnu upotrebu ili reciklažu.
Takođe, proizvodi će moći da budu uništeni ako su prethodno ponuđeni na donaciju socijalnim ustanovama u EU, ali ih nijedna nije prihvatila u predviđenom roku.
Za mala preduzeća ove obaveze će stupiti na snagu kasnije. Pravila su dio Uredbe EU o ekološkom dizajnu (Ecodesign Regulation), koja je na snazi od jula 2024. godine.
Šta je „fast fashion“?
„Fast fashion“ ili brza moda predstavlja model proizvodnje u kojem se modni trendovi sa društvenih mreža i modnih pista brzo kopiraju, masovno proizvode i prodaju po veoma niskim cijenama.
Takav način poslovanja podstiče prekomjernu kupovinu, stvara velike količine tekstilnog otpada i značajno opterećuje životnu sredinu.
Kritike tekstilne industrije
Udruženje njemačke tekstilne i modne industrije smatra da nova pravila ne odražavaju stvarno stanje na tržištu, da domaćim proizvođačima nameću dodatnu administraciju i da ne rješavaju suštinski problem brze mode.
Stručnjak Jonas Štrake ocjenjuje da su za veću održivost neophodni efikasni sistemi za prikupljanje, sortiranje i reciklažu tekstila.
„Nijedan njemački ili evropski proizvođač ne uništava potpuno ispravnu novu robu. Ipak, stvara se utisak kao da proizvođači masovno bacaju novu robu. Ovaj zakon donosi mnogo nove birokratije upravo kompanijama koje nijesu odgovorne za ogromne količine bezvrijedne odjeće“, rekao je Štrake za list *Rheinische Post*.
Upozorenja ekoloških organizacija
Slične primjedbe imaju i organizacije za zaštitu životne sredine.
Moric Jeger-Roško iz Greenpeacea smatra da je zabrana opravdana, ali upozorava da postoje rupe u zakonu koje velike kompanije mogu iskoristiti.
„Kompanije mogu lako zaobići pravila, na primjer pogrešnim označavanjem proizvoda. Bez dosljednih kontrola u praksi se neće mnogo promijeniti“, rekao je.
Dodao je da suštinski problem brze mode ovim zakonom nije riješen, već da su potrebne šire promjene u načinu proizvodnje i potrošnje tekstila.