Blok od 27 država posljednjih godinu dana preoblikuje Evropski zeleni dogovor, svoj vodeći program za borbu protiv globalnog zagrijavanja, kako bi ga uskladio sa planovima za industrijsku obnovu.
Novo klimatsko zakonodavstvo sada mora da pokaže jasnu ekonomsku korist kako bi bilo usvojeno, dok se postojeće politike ponovo razmatraju i često ublažavaju u pokušaju da evropske kompanije budu konkurentnije u odnosu na Kinu i Sjedinjene Američke Države.
Ali ovaj zaokret prema industriji sada se direktno sudara sa evropskom klimatskom realnošću, jer ovogodišnji ekstremni vremenski uslovi potvrđuju činjenicu na koju ukazuju i ekonomisti i aktivisti: globalno zagrijavanje šteti poslovanju.
„I dalje postoji potpuno pogrešan način razmišljanja da postoji sukob između ekonomije i klimatske politike“, kazao je Bob Vord, direktor za politike na Grantham institutu za klimatske promjene i životnu sredinu pri Londonskoj školi ekonomije. „Već dugo znamo da će nas posljedice nekontrolisanih klimatskih promjena koštati mnogo više nego bilo koja mjera koju možemo preduzeti.“
Tokom posljednja dva mjeseca brojni Evropljani izgubili su članove porodice zbog visokih temperatura, a više od 14.000 ljudi umrlo je tokom rekordnog toplotnog talasa krajem juna. Gotovo pola miliona ljudi moralo je da napusti svoje domove zbog požara, ne znajući da li će imati gdje da se vrate, dok su se stotine na kraju vratile na zgarišta.
Pored ljudske patnje, ovo ljeto ostaviće posljedice i na krhku evropsku ekonomiju.
Troškovi obnove nakon velikih požara u Španiji i Francuskoj, kao i požara koji sada haraju Grčkom, iznosiće milijarde eura. Gubitak produktivnosti zbog vrućina skupo košta kompanije; suše uništavaju prinose; a cijene električne energije rastu jer nizak nivo rijeka uskraćuje nuklearnim elektranama dovoljno vode za hlađenje, dovodeći Mađarsku na ivicu energetske krize.
„Već vidimo koliko su dalekosežne posljedice ovih događaja po našu ekonomiju“, kazao je Anders Leverman, klimatski naučnik sa Potsdamskog instituta za istraživanje uticaja klimatskih promjena.
Ovi troškovi, prema riječima Levermana i drugih stručnjaka, treba da posluže kao podsjetnik da su napori za smanjenje emisija koje zagrijavaju planetu dobra investicija, a ne ekonomski teret.
„U ovom trenutku se suočavamo sa toliko drugih kriza, od snabdijevanja energijom do ratova i trgovine, da je veoma lako da klima padne u drugi plan“, kazala je Sara Majer, stručnjakinja za klimatsku ekonomiju sa ETH u Cirihu. „Ali iz ekonomske perspektive, bilo bi veoma važno smanjiti buduću štetu... Strategija prevencije broj jedan jeste smanjenje emisija.“
Pregrijani radnici
Uporne klimatske promjene izazvane vrućine koje od kasnog proljeća pogađaju Evropu glavni su uzrok ekonomskih posljedica koje se šire kontinentom.
Neki od tih gubitaka nijesu odmah vidljivi, osim u poslovnim bilansima. Visoke temperature smanjuju proizvodnju: produktivnost radnika opada kako temperature rastu, za dva do tri odsto za svaki stepen iznad određenog praga, prema podacima Ujedinjenih nacija. Istovremeno, troškovi energije za kompanije rastu zbog veće potražnje za klimatizacijom.
Osiguravajuća grupa Allianz procjenjuje da će ova kombinacija dovesti do kumulativnog gubitka BDP-a do sedam odsto između 2026. i 2030. godine, što bi iznosilo 240 milijardi dolara za Francusku, 147 milijardi dolara za Italiju, 131 milijardu dolara za Njemačku i 120 milijardi dolara za Španiju.
U Njemačkoj su gubici produktivnosti tokom samo jednog toplotnog talasa krajem juna iznosili najmanje 6,3 milijarde eura, prema prvim procjenama.
Uzastopni toplotni talasi, u kombinaciji sa nedostatkom padavina, sada isušuju Evropu. Sve intenzivnija suša širi se kontinentom, uništava usjeve, remeti transport ključnih dobara, usporava industrijsku proizvodnju i ograničava snabdijevanje energijom.
Najvidljiviji uticaj je na poljoprivredu: evropsko udruženje za žitarice Coceral navodi da je samo junski toplotni talas uništio devet miliona tona žitarica, što je prema jednoj procjeni dovelo do gubitka prihoda poljoprivrednika od dvije milijarde eura.
Kada rijeke presuše
Presušivanje rijeka donosi dodatne ekonomske probleme. Rajna – ključna transportna ruta za robu poput uglja i hemikalija – ove sedmice pala je na najniži nivo od početka mjerenja 1880. godine.
Situacija primorava teretne brodove da smanje količinu tereta i do 80 odsto kako bi izbjegli nasukavanje, što usporava lance snabdijevanja i povećava troškove. Industrija upozorava na poremećaje, a proizvođač čelika Thyssenkrupp saopštio je lokalnim medijima da je smanjio proizvodnju zbog nedostatka materijala koji ne stižu do pogona.
Nizak nivo Rajne mogao bi poništiti oporavak Njemačke ukoliko potraje. „Posljedice bi mogle biti dovoljno snažne da smanje BDP za 0,1 do 0,2 odsto u trećem kvartalu“, kazao je Štefan Kuts iz Instituta za svjetsku ekonomiju u Kilu za nacionalni emiter ARD.
Dalje na istoku, rekordno nizak nivo Dunava prijeti energetskom krizom, jer rijeka ne može da obezbijedi dovoljno vode za hlađenje nuklearnih elektrana.
Mađarska elektrana Paks, koja obezbjeđuje 40 odsto električne energije u zemlji, nalazi se pred mogućim zaustavljanjem i proizvodi samo desetinu uobičajene količine. Zemlja se priprema za nestašice dok cijene električne energije rastu.
Rumunska vlada kupila je vrijeme za svoje nuklearne elektrane tako što je raznijela stijenu kako bi preusmjerila vodu Dunava prema posljednjem reaktoru koji radi. Drugi reaktor morao je biti ugašen prošle sedmice. Domaći proizvođači automobila ponudili su da privremeno zaustave proizvodnju kako bi smanjili potrošnju električne energije.
U Srbiji je i hidroenergija pod pritiskom zbog isparavanja Dunava, dok je predsjednik Aleksandar Vučić upozorio da bi jedina rafinerija nafte u zemlji mogla biti zatvorena ukoliko poremećaji u plovidbi potraju. U Francuskoj je kompanija Électricité de France ugasila tri reaktora zbog suše i smanjila proizvodnju na drugim lokacijama zbog niskog nivoa rijeka.
Šteta od požara
Tu su i šumski požari, koji postaju sve teže kontrolisivi kako klimatske promjene povećavaju rizik od ekstremno suvih uslova.
Majer sa ETH u Cirihu proučavala je ekonomske posljedice požara u južnoj Evropi i zaključila da su Portugal, Španija, Italija i Grčka između 2011. i 2018. godine gubile do 2,1 milijardu eura godišnje zbog požara.
„U tom periodu nijesmo zaista vidjeli ekstremne požare, ništa blizu većih gradova, tako da mislim da rekordi koje ove godine bilježimo pokazuju da će ova procjena biti donja granica“, kazala je ona. „Ove godine očekivala bih višestruko veći iznos.“
Francusko ministarstvo za ekološku tranziciju procjenjuje da će obnova svakog hektara izgorjele šume koštati do 10.000 eura. Do kraja jula, dok sezona požara još nije završena, u Evropskoj uniji izgorjelo je 465.000 hektara.
Troškovi obnove nijesu jedini problem: u požarima pogođenom regionu Žironda, blizu Bordoa, hiljade kompanija morale su da zatvore poslovanje, a turisti su napustili područje.
„Ekonomski grom koji je pogodio region kojem to nije bilo potrebno“, kazao je francuski ministar finansija Roland Leskir.
Kočnica ekonomskom rastu
Paradoksalno, trošenje novca na obnovu nakon katastrofa pojavljuje se u nacionalnim bilansima kao rast BDP-a. Ali Majer navodi da to nije vrsta rasta koju ekonomisti žele da vide.
„To je samo obnova uništenog kapitala, u osnovi.“
Pored toga, više studija pokazalo je da globalno zagrijavanje ukupno usporava ekonomski rast, rekao je Leverman iz Potsdamskog instituta.
„To su gubici koji se gomilaju iz godine u godinu, jer novac koji ne zaradite jedne godine ne možete investirati naredne godine i nemate ga za stvaranje dodatnog rasta“, rekao je.
„To upravo sada vidimo – kada je nivo vode nizak, fabrika Heidelberg Cementa na Rajni ne može da isporuči svoje proizvode. Kada Mađarska i Francuska moraju da zatvaraju nuklearne elektrane, ekonomska aktivnost je ograničena“, dodao je. „Tu nastaje zaista značajna šteta.“
Puni efekti ovogodišnjih ekstremnih vremenskih uslova vjerovatno će biti procijenjeni tek za nekoliko mjeseci. Ali oni neće biti izolovan slučaj: naučnici upozoravaju da će klimatska šteta rasti sve dok emisije i temperature budu nastavile da rastu.
„Postoji percepcija da će nam nekako usporavanje klimatskih mjera koristiti“, kazao je Vord iz Grantham instituta. „Ali što duže budemo čekali da dostignemo nultu neto emisiju, posljedice će biti gore, a šteta i gubici veći.“