Crnogorski paket za pristupanje Evropskoj uniji vrijedan 3,2 milijarde eura predstavlja mali trošak za poreske obveznike Unije, ali bi mogao postaviti presedan za način finansiranja budućih proširenja, piše danas Euronews.
Kako napominju u tekst, očekuje se da će Crna Gora u skorijoj budućnosti postaviti presedan u finansiranju proširenja EU, uvodeći dodatnu složenost u već komplikovanu raspravu o narednom dugoročnom budžetu Unije.
Prošlog mjeseca Evropska komisija predstavila je finansijski paket za pristupanje Crne Gore, koja ima najnapredniji proces među svim aktuelnim kandidatima za članstvo u EU.
Ekonomski trošak za ovu zapadnobalkansku državu, sa oko 626.000 stanovnika, procijenjen je na 3,2 milijarde eura – manje od jednog eura po poreskom obvezniku EU ili, kako su naveli zvaničnici Komisije, manje od cijene jedne kafe.
Ipak, iako bi finansijski uticaj bio minimalan u poređenju sa dugoročnim budžetom EU od gotovo 2 biliona eura, uticaj Crne Gore na već osjetljive pregovore o budžetu mogao bi biti znatno veći nego što njena veličina sugeriše, ističe se u tekstu Luke Bertucija.
„Finansijski paket za Crnu Goru biće kontroverzan, ne toliko zbog iznosa novca, koliko zbog principa“, rekao je jedan diplomata EU za Euronews, pod uslovom anonimnosti zbog osjetljivosti teme.
Proširenje EU dobilo je novi zamah nakon što je godinama stagniralo od ulaska Hrvatske u Uniju 2013. godine. Zvaničnici Komisije ističu da je u posljednjih šest mjeseci ostvaren veći napredak nego u prethodnih deset godina.
Međutim, obnovljeni zamah dodatno je podstakao pozive za reformu procesa pristupanja, pri čemu više prijestonica EU predlaže nove demokratske mehanizme i postepenu integraciju za zemlje kandidate poput Ukrajine, ukazuje Euronews.
Zbog toga je Crna Gora, za koju je prije nekoliko sedmica počelo sastavljanje pristupnog ugovora, postala testni slučaj za izgled narednog talasa proširenja, dok Komisija priprema sopstvene prijedloge kako bi preuzela inicijativu u tom procesu.
„Crna Gora je presedan. Ne bi trebalo da bude, ali to neminovno jeste“, rekao je drugi diplomata, navodeći da države članice žele da se njihove pozicije u pregovorima o novom višegodišnjem finansijskom okviru odraze i na ovaj proces.
Budžetske implikacije koje se objašnjavaju kroz tekst
Ključno sporno pitanje biće način finansiranja dodatnih troškova koje bi pristupanje Crne Gore donijelo budžetu EU – da li preraspodjelom postojećih sredstava ili obezbjeđivanjem novih – kao i posljedice po fondove Unije.
Programi finansiranja odražavaju različite političke prioritete država članica i predstavljaju jednu od glavnih linija podjela u budžetskim pregovorima: zemlje juga i istoka Evrope zalažu se za više sredstava za kohezionu i poljoprivrednu politiku, dok sjeverne države insistiraju na konkurentnosti i odbrani.
U slučaju da Crna Gora postane članica EU, bila bi tzv. „neto korisnik“, odnosno primala bi više sredstava nego što bi uplaćivala. Prema prijedlogu Komisije, značajan dio sredstava za koheziju i poljoprivredu dolazio bi iz resursa koji su joj već bili namijenjeni kroz program Globalna Evropa, odnosno razvojnu pomoć EU.
Drugim riječima, kako Crna Gora prestaje da bude korisnik razvojne pomoći, već opredijeljena sredstva bila bi preusmjerena na poljoprivredne i regionalne fondove, dok način finansiranja drugih programa ostaje otvoreno pitanje.
Komisija predlaže proporcionalno povećanje sredstava za oblasti poput odbrane i konkurentnosti, sa ciljem da se „obezbijedi da nema negativnog uticaja na finansiranje predviđeno za EU-27“.
Ipak, ostaje pitanje odakle će doći dodatni novac – da li kroz nove prihode na nivou EU, tzv. sopstvene resurse, ili kroz veće nacionalne doprinose država članica.
Zemlje „neto platiše“, poput Njemačke i Nizozemske, poznate kao „štedljive“, zalažu se za smanjenje ukupnog budžeta EU kako bi nacionalni doprinosi ostali minimalni, te će vjerovatno insistirati na preraspodjeli postojećih sredstava.
Iako je konkretan iznos mali za nacionalne budžete, ova odluka bi mogla postaviti presedan za buduće pristupne ugovore – kako za manje države poput Albanije i Moldavije, tako i za mnogo složeniji slučaj Ukrajine.
Ishod bi mogao imati šire posljedice od još jedne rasprave o raspodjeli sredstava unutar Unije. Mogao bi uticati i na stav bogatijih zemalja koje razmatraju članstvo, a koje bi od samog početka bile neto platiše.
Island, na primjer, krajem avgusta održava referendum o ponovnom pokretanju pregovora o pristupanju EU, nakon što je kandidaturu zamrznuo 2015. godine.
„Crna Gora postavlja presedan“, rekao je još jedan izvor upoznat sa temom. „EU će morati da bude dosljedna u budućim procesima pristupanja. Iz kojeg ‘fonda’ će novac dolaziti biće kontroverzno pitanje.“