Spor između Hrvatske i Crne Gore oko školskog broda „Jadran“ ne bi trebalo posmatrati samo kao pitanje vlasništva nad jednim jedrenjakom, već kao mnogo šire pitanje sukcesije vojne imovine bivše Jugoslavije i principa koji bi morali važiti za cjelokupnu imovinu nekadašnje JNA, piše 24sata.hr.
Kako se navodi u tekstu, crnogorska strana svoju poziciju godinama zasniva na tumačenju sukcesijskog sporazuma prema kojem pokretna državna imovina SFRJ prelazi na državu sukcesora na čijoj se teritoriji nalazila u trenutku proglašenja nezavisnosti. Po toj logici, Podgorica smatra da je pitanje vlasništva nad „Jadranom“ riješeno činjenicom da se brod 1991. godine obreo na remontu u Tivtu.
Međutim, 24sata.hr piše da je ključni problem u selektivnoj primjeni tog kriterijuma. Ukoliko bi se kao presudan uzimao isključivo fizički položaj vojne imovine u trenutku proglašenja nezavisnosti, isti princip morao bi se, kako se ističe, primijeniti i na svu drugu vojnu imovinu bivše Jugoslavije, a ne samo na „Jadran“.
U tekstu se podsjeća da je, u trenutku kada je Hrvatska proglasila nezavisnost 25. juna 1991. godine, veliki dio flote Jugoslovenske ratne mornarice bio baziran u hrvatskim lukama — Splitu, Šibeniku, Puli, Divuljama, Pločama, Visu, Lastovu i drugim vojnim objektima na hrvatskoj teritoriji. Prema toj argumentaciji, dosljedna primjena teritorijalnog kriterijuma otvorila bi i pitanje prava Hrvatske na dio te vojne imovine, odnosno pitanje obeštećenja za brodove, opremu i mornaričku infrastrukturu koji su tokom rata i povlačenja JNA završili pod kontrolom Srbije i Crne Gore.
"Ako bi se dosljedno primijenio kriterijum na koji se danas poziva Podgorica, tada bi golemi dio te imovine morao biti predmet hrvatskih vlasničkih prava. Međutim, dogodilo se upravo suprotno. Tokom agresije na Hrvatsku i povlačenja JNA iz hrvatskih vojnih objekata, veliki dio te imovine nasilno je povučen iz hrvatskih luka te je završio pod kontrolom Srbije i Crne Gore. Vrijednost te mornaričke mase mjerila se milijardama dolara", piše hrvatski medij.
Posebno se naglašava institucionalna pripadnost „Jadrana“. Brod, kako piše 24sata.hr, nije bio samostalna jedinica niti je bio organizaciono vezan za Tivat, već je bio dio Odreda školskih brodova Mornaričkog školskog centra „Maršal Tito“ u Lori, čije je sjedište bilo u Splitu. Tivat je, prema toj tezi, bio mjesto remonta, a ne matična luka ili zapovjedno-administrativno središte broda.
U tekstu se ocjenjuje da bi prihvatanje suprotne logike značilo da vojno sredstvo tokom remonta ili servisa privremeno mijenja vlasnika, što se predstavlja kao pravno neodrživ princip. Zbog toga se kao važan kriterijum ističe ne samo gdje se brod zatekao 1991. godine, već gdje je bio baziran, kome je organizaciono pripadao i u okviru kojeg sistema je obavljao svoju funkciju.
24sata.hr navodi i istorijski argument da je inicijativu za gradnju „Jadrana“ 1925. godine pokrenula splitska Jadranska straža, te da je brod po dolasku iz hamburškog brodogradilišta 1933. svečano predat ratnoj mornarici upravo u Splitu. Time se dodatno potcrtava teza da je njegova pomorska, institucionalna i istorijska veza dominantno vezana za Hrvatsku, a ne za Boku Kotorsku.
Teza da spor oko „Jadrana“ otvara pitanje da li se vlasništvo nad vojnom imovinom izvodi iz pravnog naslova, organizacione pripadnosti i kontinuiteta baziranja, ili iz činjenice nastale tokom raspada države i rata. Pravila, kako se navodi, ne mogu važiti samo za jedan brod, već bi morala jednako važiti za cjelokupnu vojnu imovinu bivše SFRJ.