Situacija u Venecueli iz sata u sat postaje sve očajnija, dok ljudi pretražuju ruševine srušenih kuća i stambenih zgrada, tri dana nakon razornog udara dva zemljotresa magnitude 7,2 i 7,5, svjesni da vrijeme za pronalazak preživjelih ističe.
Vlasti su u petak uveče saopštile da će blokirati pristup La Gvairi, epicentru razaranja, pošto su haos i saobraćajne gužve počeli da ometaju potragu. Zvaničnici su kazali da će svi koji žele da uđu u to područje ubuduće morati da traže zvanične dozvole, ali nijesu precizirali ko će ih moći dobiti.
Venecuelanci su sami krenuli u potragu za nestalim članovima porodica, navodeći da državnih spasilačkih timova nema dovoljno, dok je broj žrtava zemljotresa od srijede porastao na najmanje 920 mrtvih i više od 51.000 nestalih. Građani kažu da su u najteže pogođenim područjima vidjeli malo državnih spasilačkih ekipa, uprkos tome što vlasti nastoje da prikažu snažan odgovor države.
Humanitarne organizacije smatraju da je prvih 48 do 72 sata ključno za izvlačenje ljudi živih iz ruševina, iako se taj period može produžiti ako zarobljeni imaju pristup hrani i vodi.
„Svaka spasena osoba je čudo“, rekao je Horhe Rodriges, predsjednik Nacionalne skupštine. „Nećemo apsolutno ništa skrivati o razmjerama ove tragedije.“
Vatrogasac viče kroz cijev prema ljudima pod ruševinama zgrade koja se urušila nakon zemljotresa koji su pogodili zemlju, u La Gvairi, Venecuela
Vladine snage dijelile su hranu i vodu preživjelima u La Gvairi, a vršiteljka dužnosti predsjednice Delsi Rodriges saopštila je da njena vlada sprovodi sveobuhvatan odgovor u ovim „kritičnim satima za spasavanje ljudi živih“.
Pozdravila je dolazak međunarodnih spasilačkih timova i humanitarne pomoći. Rekla je da je La Gvaira militarizovana i da stiže dodatna pomoć, iako stanovnici tvrde da je to samo mali dio onoga što im je potrebno.
Katastrofa predstavlja veliki izazov za Rodriges, bivšu potpredsjednicu koja je preuzela dužnost u januaru, nakon što su Sjedinjene Američke Države uhapsile i uklonile tadašnjeg predsjednika Nikolasa Madura. Venecuela se više od decenije suočava s ekonomskim rasulom, a mnogi građani ne priznaju legitimitet političkog pokreta koji Rodriges predstavlja.
Očekuje se da će broj stradalih rasti, dok su građani na nezavisnim digitalnim bazama podataka prijavili desetine hiljada nestalih. Ti podaci vjerovatno uključuju i osobe s kojima nije moguće stupiti u kontakt zbog prekida signala mobilne telefonije, a dio prijava mogao bi biti dupliran.
Broj povrijeđenih do petka u podne premašio je 3.300, a vlasti su saopštile da su spasile 243 osobe.
Milioni ljudi pogođeni katastrofom
Međunarodna organizacija za migracije saopštila je da bi moglo biti pogođeno do 6,76 miliona ljudi, od čega oko dva miliona samo u Karakasu. Stručnjaci navode da je razaranje pojačano time što su se plitki zemljotresi dogodili u kratkom vremenskom razmaku.
Lois Pejs, regionalna direktorka Međunarodnog crvenog krsta za Amerike, kazala je da se „ljudi i dalje plaše da se vrate u ono što su bili njihovi domovi“.
Zaista, mnogi su nastavili da spavaju na ulici.
Omar Rejes rekao je da je izgubio oko 20 članova porodice.
„Ostao sam sam u ovom životu“, rekao je Rejes, prolazeći kroz ruševine pod kojima je zatrpano dvoje njegove djece.
U gradu Majketiji ljudi su čekali u redovima ispred prodavnica i apoteka, koje su ih usluživale jednog po jednog, iza zatvorenih vrata. U jednom trenutku žena iz mase bacila se na zemlju kako bi tijelom zaštitila paket pelena, očajnički pokušavajući da ga zadrži.
Saobraćaj i gomile motociklista povremeno su ometali spasilačke napore. Meksički vojnici i volonteri više puta su tražili tišinu kako bi pokušali da čuju znake života ispod ruševina, ali su motociklisti — civili i uniformisana lica — nastavili da trube i turiraju motore, na frustraciju spasilaca.
Neki ljudi počeli su da iznose osnovne potrepštine, poput toalet-papira i hrane, iz prodavnica u Katija La Maru, naselju u blizini glavnog aerodroma u zemlji. Drugi su opkolili civilni pikap koji je dijelio hljeb i vodu, sve dok nije intervenisao vojnik. Parking jedne apoteke pretvoren je u improvizovano sklonište sa ceradama, ležaljkama i šatorima.
Nekoliko kilometara dalje, dvadesetosmogodišnja Julejdi Kadenas stajala je preko puta srušene zgrade javnog stanovanja, nadajući se da će njen sin, majka i brat biti izvučeni živi.
U srijedu je bosa pobjegla iz druge zgrade dok se urušavala, a potom zatekla soliter njene majke od 12 spratova potpuno sravnjen sa zemljom.
„Popela sam se na ruševine i rekla im da viču ako me čuju, ali niko nije odgovorio — ni moj brat, ni moj sin, ni moja majka“, kazala je Kadenas.
Međunarodna pomoć na putu
Venecuelanske vlasti saopštile su u petak da je u zemlji 861 volonter iz Meksika, SAD-a, Salvadora, Švajcarske, Kolumbije i drugih država, kao i da ih još stiže.
Vršiteljka dužnosti predsjednice Rodriges rekla je da je u petak razgovarala sa predsjednikom SAD-a Donaldom Trampom i državnim sekretarom Markom Rubiom, koji su, kako je navela, potvrdili spremnost da pošalju spasilačke timove i opremu za pomoć.