Šest mjeseci nakon što su Sjedinjene Američke Države i Izrael pokrenuli napade na Iran, rat koji je predsjednik Donald Tramp nazvao „malim izletom“ prerastao je u duboko nepopularan zastoj koji prijeti da ugrozi njegovu predsjedničku funkciju.
Iran se nije predao, pomorski saobraćaj kroz Hormuški moreuz i dalje je ozbiljno poremećen, a ne postoji jasan put ka okončanju sukoba za koji je Tramp ranije predviđao da će biti završen za četiri sedmice.
Sada, u očiglednom priznanju da novi vojni udari neće natjerati Iran na ustupke, SAD se vraćaju kampanji ekonomskog pritiska, u nadi da će dodatno oslabiti iransku vladu. Državni sekretar Marko Rubio rekao je saveznicima da je malo vjerovatno da će SAD „za sada“ pokretati nove napade.
Šta će se dalje dogoditi nije jasno, ali mnoge od vjerovatnih dugoročnih posljedica rata – po Sjedinjene Države, Iran i globalnu ekonomiju – već su vidljive.
Evo šest takvih posljedica:
1. Tramp plaća političku cijenu
Rat je bio nepopularan od samog početka, a sada je još nepopularniji. Prema istraživanju Reuters/Ipsos, podrška Trampu pala je sa 40 na 33 odsto od početka sukoba, dok su rastuće cijene goriva potkopale njegovo obećanje iz kampanje 2024. da će smanjiti troškove za Amerikance.
Tramp, koji je kampanju zasnivao na obećanju da će okončati ratove, tvrdio je da su iransko gomilanje raketa i nuklearne ambicije zahtijevali djelovanje, ali u to nije uspio da ubijedi većinu birača. Prema istraživanju, samo 31 odsto Amerikanaca podržava sukob. To je manje nego u drugim nedavnim američkim sukobima u sličnoj fazi, uključujući rat u Avganistanu, koji je godinama imao podršku veću od 50 odsto prema istraživanjima Gallupa.
Ljutnja birača zbog visokih cijena predstavlja problem za Trampovu Republikansku partiju uoči novembarskih izbora za Kongres, kada mora da odbrani tijesnu većinu u oba doma.
Sukob je produbio i podjele među republikancima – između izolacionistički nastrojenih republikanaca, koji žele brz završetak rata, i republikanskih kongresmena koji smatraju da Tramp treba da nastavi vojni pritisak na Teheran.
2. Rat je uzdrmao globalnu ekonomiju, ali manje nego što se strahovalo
Američki i izraelski napadi odmah su izazvali zabrinutost jer Hormuški moreuz – koji se između Irana i Omana sužava na oko 34 kilometra – prevozi približno petinu svjetskih energenata. Poremećaji su naglo podigli cijene nafte i izazvali strahovanja od globalnog ekonomskog pada.
Šteta je značajna, ali manje ozbiljna nego što su mnogi ekonomisti u početku očekivali. Međunarodni monetarni fond dva puta je od početka rata smanjivao prognozu globalnog rasta i sada očekuje da će svjetska ekonomija ove godine porasti tri odsto, u odnosu na prognoziranih 3,3 odsto u januaru.
Ipak, globalna ekonomija pokazala se otpornijom nego tokom naftnih šokova 1970-ih. Velike ekonomije danas su manje zavisne od energije nego tada, dok su snažna potrošnja i investicije – uključujući kontinuirani procvat vještačke inteligencije – pomogli da se ublaži udar.
3. Iran je ranjen, ali nije poražen
Iranska vojska i ekonomija pretrpjele su ozbiljnu štetu, ali Teheran i dalje može da izvodi napade i da drži Hormuški moreuz zatvorenim.
U maju je vrhovni američki vojni komandant za Bliski istok, admiral Bred Kuper, rekao Kongresu da su američke snage uništile 161 iranski ratni brod i onesposobile 82 odsto sistema protivvazdušne odbrane. Rekao je da iransko ratno vazduhoplovstvo, koje je ranije izvodilo i do 100 letova dnevno, više ne sprovodi operacije.
Ipak, Iran i dalje raspolaže dronovima i raketama i uspješno je napadao brodove i američke vojne objekte širom regiona.
Reuters je u martu objavio da SAD sa sigurnošću mogu utvrditi da su uništile samo oko trećine ogromnog iranskog raketnog arsenala. Status još približno trećine bio je manje jasan, ali su bombardovanja vjerovatno oštetila, uništila ili zatrpala te rakete u podzemnim tunelima i bunkerima, naveli su tada izvori Reutersa.
U ratu su poginule hiljade ljudi, a produbljena je i iranska ekonomska kriza, uz pogoršanje inflacije i poremećaje u trgovini. U julu je inflacija hrane dostigla 128 odsto na godišnjem nivou, prema podacima Iranskog statističkog centra.
Istovremeno, rat je političke podjele potisnuo u drugi plan i doveo do snažnijeg obračuna sa neistomišljenicima.
4. Bliski istok je destabilizovan, a saveznici SAD izloženi
Američko-izraelski rat trebalo je da ukloni Iran kao prijetnju Bliskom istoku, ali analitičari navode da je umjesto toga ohrabrio Teheran i ostavio region manje bezbjednim.
Iranski raketni i napadi dronovima na arapske države Zaliva, saveznice SAD, pogodili su američke vojne i diplomatske objekte i poremetili avio-saobraćaj.
Iranski napadi na brodove, paralelno sa blokadom koju Huti sprovode protiv saobraćaja povezanog sa Saudijskom Arabijom u Crvenom moru, povećali su troškove osiguranja i transporta širom regiona. Posljedice sežu daleko izvan pojedinačnih napada na plovila, jer se prekidaju lanci snabdijevanja i povećava neizvjesnost za ekonomije zemalja Zaliva.
5. Iranu bi moglo trebati više vremena da proizvede nuklearno oružje
Američki i izraelski napadi tokom ranijeg napada u junu 2025. godine, kao i u početnoj fazi aktuelnog rata, teško su oštetili tri poznata iranska postrojenja za obogaćivanje uranijuma i lokacije za koje se sumnja da su bile povezane sa radom na oružju, dok su izraelski napadi ubili vodeće nuklearne naučnike.
Procjene američkih obavještajnih službi iz maja pokazale su da je procijenjeno vrijeme Irana potrebno za „proboj“ do nuklearnog oružja – odnosno vrijeme potrebno za proizvodnju dovoljne količine fisijskog materijala za bombu – produženo na najviše godinu, sa najviše šest mjeseci prije rata.
Sprečavanje Irana da proizvede nuklearno oružje glavni je javno deklarisani Trampov cilj rata.
Međutim, stvarno stanje iranskog nuklearnog programa nije poznato jer se inspektori Ujedinjenih nacija nijesu vratili na iranske nuklearne lokacije. Međunarodna agencija za atomsku energiju nije uspjela da utvrdi gdje se nalazi oko 440 kilograma uranijuma obogaćenog do 60 odsto od napada 2025. godine. Te zalihe bi potencijalno mogle biti dodatno obogaćene do nivoa potrebnog za izradu oružja u tajnom postrojenju.
Iran već dugo negira da želi nuklearnu bombu.
6. Smanjena je spremnost američke vojske
Američka vojska izgubila je dronove i avione, kako zbog iranske vatre tako i zbog nesreća. U izvještaju Congressional Research Servicea iz maja navedeno je da su SAD tokom sukoba izgubile 42 vojna aviona.
Veliku zabrinutost predstavlja i količina municije. Reuters je objavio da je američka vojska potrošila „gotovo sve“ globalne zalihe određenih precizno navođenih raketa. Procjena Centra za strateške i međunarodne studije pokazala je da su SAD do jula potrošile oko 65 odsto presretača Patriot i smanjile zalihe presretača sistema THAAD (Terminal High-Altitude Area Defense) za najmanje 38 odsto.
Vašington je iz Evrope i azijsko-pacifičkog regiona prebacio borbene avione, ratne brodove i druga sredstva na Bliski istok, produžavajući njihovo angažovanje i otvarajući pitanja o spremnosti američkih snaga u drugim djelovima svijeta.
USS Gerald R. Ford proveo je više od godinu dana u operativnom angažmanu, što je njegovo najduže raspoređivanje od Vijetnamskog rata, dok su članovi Kongresa izrazili zabrinutost zbog uslova na USS Abraham Lincoln nakon 200 uzastopnih dana provedenih na moru.
Taj nosač aviona prošle sedmice zamijenio je drugi nosač koji je prethodno bio raspoređen na Pacifiku, što pokazuje koliko rat opterećuje američke vojne kapacitete.