Lideri 27 država članica Evropske unije nijesu uspjeli da približe stavove o novom sedmogodišnjem budžetu na samitu u Briselu koji je počeo juče, pošto su se sukobili oko obima potrošnje, finansiranja poljoprivrede i razvoja regiona, kao i novih izvora prihoda Unije. Istovremeno, razgovarali su o visokim cijenama energije i sve većem trgovinskom deficitu s Kinom, dok su nastavak podrške Ukrajini i njene finansijske potrebe za 2027. godinu predviđeni za drugi dan sastanka, danas.
Budžet koji ne zadovoljava nijednu stranu
Glavna nesuglasica odnosi se na Višegodišnji finansijski okvir (MFF) za period od 2028. do 2034. godine, kojim se određuju gornje granice potrošnje EU i iznosi namijenjeni pojedinim politikama i programima. To nije samo računovodstveni plan: budžet pokazuje koje će prioritete Unija finansirati, od poljoprivrede i regionalnog razvoja do istraživanja, bezbjednosti i podrške Ukrajini.
Prijedlog irskog predsjedavanja Savjetom EU predviđa budžet od 1,62 biliona eura, što je za 141 milijardu eura manje od prvobitnog prijedloga Evropske komisije. Međutim, kompromisni plan nije zadovoljio ni zemlje koje traže smanjenje potrošnje ni one koje žele da sačuvaju tradicionalne programe finansiranja.
Za usvajanje MFF-a potrebna je jednoglasnost država članica u Savjetu EU, uz saglasnost Evropskog parlamenta. Zbog toga nijedna grupa zemalja ne može sama nametnuti konačan dogovor, a protivljenje makar jedne članice može blokirati usvajanje.
Zašto je rok za budžet pod znakom pitanja
Najveći problem je što države nemaju nesuglasice samo oko ukupne sume već i oko toga ko će plaćati više, ko će dobijati sredstva i koji će programi imati prednost. Budžet za period 2028–2034. treba da finansira postojeće obaveze Unije, ali i nove prioritete, uključujući konkurentnost evropske privrede, bezbjednost i podršku Ukrajini.
Na jednoj strani je šest zemalja koje se zalažu za strožu kontrolu potrošnje i veće rezove: Njemačka, Švedska, Danska, Finska, Austrija i Nizozemska. One su nezadovoljne predloženim iznosom i smatraju da smanjenje od 141 milijarde eura nije dovoljno. Švedski premijer Ulf Kristerson upozorio je da bi prema prijedlogu švedski neto doprinos budžetu EU porastao gotovo 60 odsto, što je ocijenio neprihvatljivim. Neto doprinosnice su države koje u zajednički budžet uplaćuju više nego što iz njega dobijaju.
Na drugoj strani je grupa od 17 država poznata kao „Prijatelji kohezije“, koja nastoji da sačuva sredstva za poljoprivredu i kohezionu politiku. To su Bugarska, Hrvatska, Kipar, Češka, Estonija, Grčka, Mađarska, Italija, Letonija, Litvanija, Malta, Poljska, Portugal, Rumunija, Slovačka, Slovenija i Španija. Koheziona politika usmjerava novac u manje razvijene regione kako bi se smanjile ekonomske i razvojne razlike unutar EU. Za zemlje koje zavise od tih fondova, njihovo smanjenje značilo bi manje novca za infrastrukturu, lokalni razvoj i druge javne investicije.
Ipak, podjela nije potpuno jednostavna. Pojedine zemlje koje traže očuvanje tradicionalnih fondova istovremeno žele veća izdvajanja za odbranu, dok i među državama koje zagovaraju štednju postoje razlike kada je riječ o poljoprivrednim subvencijama i novim izvorima prihoda. Francuska, kao druga najveća privreda EU, nalazi se između potrebe za većim evropskim ulaganjima i pritiska zbog sopstvenog budžetskog deficita.
Predsjednik Evropskog savjeta Antonio Košta insistira da dogovor treba postići do kraja 2026. godine. To nije formalni zakonski rok za usvajanje budžeta, ali bi kašnjenje otežalo donošenje pratećih propisa i moglo da ugrozi pravovremeni početak finansiranja 1. januara 2028. godine. Nakon što jučerašnji razgovori nijesu donijeli napredak, Košta treba da preuzme aktivniju ulogu u pregovorima i predstavi novi prijedlog. Za 26. novembar zakazan je vanredni samit, na kojem bi lideri trebalo da nastave pokušaje približavanja stavova.
Visoke cijene energije pritiskaju privredu
Druga velika tema samita su cijene energije, koje su porasle usljed sukoba na Bliskom istoku. Skuplji energenti povećavaju troškove proizvodnje i transporta, opterećuju domaćinstva i smanjuju konkurentnost evropskih preduzeća, posebno u industrijskim granama koje troše velike količine energije.
Italija i Grčka traže veću fleksibilnost u primjeni fiskalnih pravila kako bi vlade mogle da uvedu privremene i ciljane mjere pomoći domaćinstvima i privredi. Među predloženim mogućnostima je i dodatna podrška potrošačima suočenim s visokim računima za energiju.
Međutim, države nijesu saglasne ni oko načina na koji treba odgovoriti na krizu. Pojedine članice traže ublažavanje ili privremenu obustavu sistema trgovine emisijama EU (ETS), prema kojem elektrane i industrijska postrojenja moraju da plaćaju dozvole za emisije ugljen-dioksida. Zagovornici promjena smatraju da taj sistem dodatno opterećuje troškove energije, dok nordijske zemlje upozoravaju da bi njegovo slabljenje usporilo ulaganja u čistije izvore i povećalo zavisnost Evrope od uvoznih fosilnih goriva.
Francuska i Njemačka predložile su i dodatne mjere zaštite evropske industrije od konkurencije iz Kine, posebno u hemijskoj industriji i proizvodnji plastike. Rasprava se, tako, ne svodi samo na cijene energije već i na pitanje kako evropska preduzeća mogu da ostanu konkurentna na svjetskom tržištu.
Trgovinski deficit s Kinom od 360 milijardi eura
Prema podacima navedenim u izvještajima, trgovinski deficit EU u robnoj razmjeni s Kinom prošle godine dostigao je 360 milijardi eura. To znači da je vrijednost robe koju je EU uvezla iz Kine bila toliko veća od vrijednosti robe koju je tamo izvezla.
Dogovor o ograničavanju uvoza kineskih hibridnih automobila predstavlja prvi korak u nastojanjima da se trgovinski odnosi uravnoteže, ali obuhvata samo dio ukupne razmjene. Francuska i Njemačka traže brže i odlučnije instrumente za zaštitu evropskih proizvođača od uvoza koji ugrožava domaću proizvodnju i radna mjesta.
Njemačka je time zauzela čvršći stav prema trgovinskoj politici EU nego ranije, kada je bila među najglasnijim protivnicima zaštitnih carina na kineska električna vozila. Istovremeno, evropski lideri žele da nastave pregovore s Pekingom, ali uz mogućnost snažnijeg odgovora ako se trgovinski odnosi ne budu razvijali pod ravnopravnim uslovima.
Ukrajina, bezbjednost i naredni koraci
Lideri danas, drugog dana samita, treba da razgovaraju o nastavku podrške Ukrajini, njenim finansijskim potrebama za 2027. i stanju ključne infrastrukture uoči zime. Očekuje se i obraćanje ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, koji bi trebalo da predstavi potrebe svoje zemlje i razgovara s evropskim liderima o nastavku pomoći i napretku na putu ka članstvu u EU.
Evropska komisija procjenjuje da će potrebe Ukrajine za narednu godinu premašiti već obećana sredstva. EU je za 2027. najavila 45 milijardi eura podrške, ali se nastavlja potraga za dodatnim doprinosima međunarodnih partnera. Evropski lideri razmatraju i kako da obezbijede da pomoć stigne na vrijeme, dok Ukrajina nastavlja da se suočava s ruskim napadima.
Letonski premijer Andris Kulbergs uporedio je trošak podrške Ukrajini s cijenom jednog piva godišnje po stanovniku Evrope, poručujući da evropske zemlje taj izdatak mogu da priušte, dok je Ukrajini pomoć potrebna odmah. Ta izjava sažima širu dilemu pred evropskim liderima: kako istovremeno finansirati bezbjednost, podršku Ukrajini i konkurentnost evropske privrede, a da se ne prodube postojeće razlike među članicama.
Na dnevnom redu samita su i ruske hibridne aktivnosti, evropska odbrana, migracije, proširenje Unije i situacija na Bliskom istoku. Ishod razgovora o budžetu, međutim, ostaje ključno pitanje: bez kompromisa o raspodjeli sredstava i načinu finansiranja, EU rizikuje da u novu budžetsku perspektivu uđe bez dovoljno vremena za pravovremeno pokretanje svih programa.