Zemlje eurozone naredne godine biraće novog predsjednika Evropske centralne banke (ECB), dok bi istovremeno moglo doći do promjene do dvije trećine šest članova Izvršnog odbora banke, što će otvoriti složene pregovore među 21 državom eurozone.
Njemačka Izabel Šnabel, članica Izvršnog odbora zadužena za tržišne operacije, odlazi na funkciju u Međunarodnom monetarnom fondu, dok mandat glavnog ekonomiste ECB-a Filipa Lejna ističe 31. maja.
Mandat predsjednice ECB-a Kristin Lagard traje do 31. oktobra 2027. godine, ali su se pojavile uporne glasine da bi mogla ranije napustiti funkciju, što ona nije u potpunosti demantovala.
Članove Izvršnog odbora imenuju lideri eurozone, uglavnom jednog po jednog. Međutim, zbog otvaranja više funkcija u kratkom periodu, očekuje se da će zvaničnici pregovarati o širem paketu imenovanja.
Budući da bi trebalo da se očuva politička i geografska ravnoteža u Odboru, svako imenovanje utiče na ostala.
Proces bi, prema očekivanjima, trebalo da počne izborom predsjednika, nakon čega bi se popunjavale ostale funkcije.
Među kandidatima koji se pominju za nasljednika Lagard su generalni direktor Banke za međunarodna poravnanja Pablo Ernandes de Kos i bivši guverner holandske centralne banke Klas Not. Međutim, imenovanja u ECB-u su izrazito politička i često dio širih pregovora o funkcijama u evropskim institucijama, pa bi se mogli pojaviti i drugi kandidati.
Uticaj domaće politike
U teoriji, domaća politika ne bi trebalo da utiče na izbor u ECB-u. U praksi bi, međutim, mogla imati značajnu ulogu.
Francuska narednog proljeća održava predsjedničke izbore, a liderka krajnje desnice Marin Le Pen, koja kritikuje evropske integracije, trenutno vodi u istraživanjima javnog mnjenja. To bi moglo povećati pritisak na predsjednika Emanuela Makrona da postigne dogovor o ECB-u prije nego što novi francuski predsjednik stupi na dužnost.
U Njemačkoj je rast podrške krajnjoj desnici oslabio položaj kancelara Fridriha Merca, što bi moglo ograničiti politički kapital koji može da uloži u pregovore o ECB-u.
I Španija se približava izborima 2027. godine i jasno je stavila do znanja da će insistirati na predsjedništvu ECB-a.
Šta slijedi
Odlazak Šnabel već je otvorio upražnjeno mjesto, što ministrima finansija eurozone omogućava da formalni proces izbora pokrenu već narednog mjeseca.
Ostale funkcije biće upražnjene kasnije, ali bi neformalni razgovori o širem paketu mogli početi i ranije.
Pošto su imenovanja međusobno povezana, očekuje se da zvaničnici prvo dogovore opšti okvir, a zatim ga primjenjuju kako se budu otvarala pojedinačna mjesta.
Svaka država eurozone može konkurisati za jedno od šest mjesta u Izvršnom odboru.
U praksi, međutim, Francuska, Njemačka i Italija dugo imaju de facto stalna mjesta. Španija takođe traži stalno mjesto, što bi značilo da bi 17 preostalih članica eurozone dijelilo dva mjesta.
Jedna država može imati samo jednog predstavnika u Odboru. Ako Klas Not postane predsjednik ECB-a, njegov sunarodnik i član Odbora Frank Elderson morao bi da napusti funkciju, čime bi se otvorilo još jedno mjesto.
Mogući scenariji
Ako bi jastrebovski orijentisani Not postao predsjednik, mjesto glavnog ekonomiste moglo bi pripasti kandidatu iz zemlje sa blažim stavom prema javnoj potrošnji, poput Francuske.
Njemačka bi potom mogla tražiti funkciju Šnabel, odnosno portfolio tržišnih operacija, dok bi Španija mogla dobiti nadzor nad bankama nakon odlaska Eldersona.
U slučaju da predsjednik ECB-a bude iz Španije, Njemačka bi vjerovatno tražila mjesto glavnog ekonomiste, dok bi Francuska potencijalno dobila portfolio tržišnih operacija.
Uticaj na monetarnu politiku
Promjene u rukovodstvu ECB-a mogle bi uticati na instituciju, ali ne neposredno na monetarnu politiku.
O monetarnoj politici odlučuje Savjet ECB-a koji ima 27 članova, pa same kadrovske promjene vjerovatno neće promijeniti pravac politike.
Ipak, stil predsjednika ima značaj. Lagard se široko smatra osobom koja gradi konsenzus, upravlja raspravama i nastoji da postigne širok dogovor, uključujući posredovanje u političkim dogovorima.
Njene pristalice smatraju da je takav pristup pomogao da ECB ostane ujedinjen, dok kritičari tvrde da može usporiti donošenje odluka.
Njen prethodnik Mario Dragi imao je direktniji pristup, često usmjeravajući rasprave i ostavljajući manje prostora za kompromis. Kritičari su tvrdili da je zbog toga manjim državama bilo teže da utiču na procese i da je povremeno dolazilo do javnog neslaganja konzervativnijih kreatora politike.