U 68. godini preminuo je Zrinko Ogresta, jedan od najnagrađivanijih i međunarodno najpriznatijih hrvatskih reditelja i scenarista.
Rođen u Virovitici 1958. godine, Zrinko Ogresta se kao šestogodišnjak, sa roditeljima i sestrom Željkom, danas poznatom novinarkom, voditeljkom i urednicom, preselio u Zagreb, piše Večernji.hr.
I njegova ljubav prema filmu rodila se rano, kada mu je otac kupio Quartz 2M, rusku amatersku kameru, kojom je počeo da snima prve filmove, otkrivajući, kako je i sam govorio, izražajna sredstva na isti način kao pioniri filma, poput braće Limijer.
Ta dječačka strast odvela ga je na Akademiju dramskih umjetnosti, gdje je diplomirao 1982. godine, pod mentorstvom Kreše Golika, a na kojoj će kasnije, kao cijenjeni profesor, odgajiti generacije novih filmskih stvaralaca.
Njegov dugometražni prvjenac, „Krhotine – hronika jednog nestajanja“ iz 1991. godine, nastao u scenarističkoj saradnji sa Ladom Kaštelan, snimljen u jeku političkih promjena, proročki je progovorio o raspadu porodice i države, a donio mu je nominaciju za Evropsku filmsku nagradu i Zlatnu arenu za scenario.
Ističe se i igrani film „Crvena prašina“, za koji je 1999. godine u Puli dobio Zlatnu arenu za režiju i scenario, a prikazan je i u programu Cinema del Presente na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.
Za film „Tu“, po mišljenju mnogih njegov najambiciozniji i najbolji film, 2003. godine u Puli je nagrađen Velikom zlatnom arenom, a 2004. godine i Specijalnom nagradom žirija na Međunarodnom filmskom festivalu u Karlovim Varima.
Uslijedile su egzistencijalistička drama „Iza stakla“ iz 2008. godine, kao i filmski eksperiment „Projekcije“ iz 2013, u kojem je čitavu radnju smjestio u jednu prostoriju tokom psihoterapijske seanse.
Vrhunac karijere Zrinko Ogresta ostvario je filmom „S one strane“ iz 2016. godine, napetom dramom o ženi koja nosi teret braka sa srpskim ratnim zločincem, za koji je dobio Specijalno priznanje na Berlinalu, Veliku zlatnu arenu, kao i Zlatne arene za režiju i scenario na Pulskom filmskom festivalu.
Svoj stvaralački put zaokružio je porodičnom dramom „Plavi cvijet“ iz 2021. godine, dirljivom pričom o tri generacije žena, koja mu je donijela četvrtu pobjedu u Puli i nagradu publike na uglednom festivalu u Moskvi.
Uprkos velikim uspjesima i statusu najnagrađivanijeg hrvatskog reditelja, čiji su filmovi prikazivani na svim kontinentima, u posljednjim godinama stvaralaštva suočio se sa više odbijenica za finansiranje svojih filmova. Otvoreno je govorio o problemima sa Hrvatskim audiovizuelnim centrom, koji je odbijao njegove filmske projekte, što je smatrao duboko nepoštenim i nezabilježenim odnosom prema reditelju njegovog renomea.
U posljednjim mjesecima života otvorila su mu se vrata pozorišta Gavela, gdje je ovog proljeća debitovao kao pozorišni reditelj predstavom zasnovanom na kultnom djelu Slobodana Novaka „Mirisi, zlato i tamjan“, sa Anjom Šovagović Despot i Filipom Križanom u glavnim ulogama. Predstava je dočekana odličnim kritikama.
Zrinko Ogresta je bio dobitnik državne nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo 2024. godine, dok mu je zvanje profesora emeritusa Univerziteta u Zagrebu dodijeljeno 2025. godine. Odmjeren i povučen, o privatnom životu nije često govorio, ali je poznato da je više od decenije bio u srećnoj vezi sa vjerenicom, profesorkom i spisateljicom Ozanom Ramljak.