Sedam godina nakon razornog finansijskog sloma u Libanu, rasprava o pilećem sendviču razotkrila je sve izraženiji jaz između onih koji i dalje mogu slobodno da troše novac i onih koji se bore da sastave kraj s krajem.
Restoran moderne koncepcije, usmjeren na zdravu ishranu, želio je da kupcima koji vode računa o kalorijama ponudi zdraviju verziju omiljene levantinske tortilje poznate kao šiš taouk. Tako je The Glow Paradise predstavio „Chic Taouk“, po cijeni od oko 13 dolara – gotovo dvostruko više od uobičajene cijene pilećeg sendviča u Bejrutu.
Skupa igra riječi nije naišla na dobar prijem, a ogorčeni kritičari optužili su restoran da naplaćuje previsoke cijene u zemlji u kojoj mnoga domaćinstva teško mogu da priušte osnovne potrepštine.
Ipak, dok se rasprava rasplamsavala na društvenim mrežama, kupci su nastavili da kupuju sendviče. The Glow Paradise prodao je više od 20.000 sendviča Chic Taouk za samo 11 dana, prema riječima Hraga Jeghaliana, upravljačkog partnera restorana, koji je prepisku na internetu opisao kao „prirodni marketing“.
Oprečne reakcije pogodile su osjetljivo pitanje u Libanu, gdje su godine finansijskih previranja, političke disfunkcionalnosti i sukoba promijenile društvenu strukturu zemlje, oslabile veliki dio srednje klase i ostavile manju grupu potrošača koji i dalje mogu da održavaju visok životni standard.
Rasprava skreće pažnju sa gorućih kriza
Sami Nader, ekonomista sa Univerziteta Sveti Josif u Bejrutu, rekao je da veliki broj gostiju u restoranu The Glow Paradise prikriva drugačiju stvarnost.
„Dakle, vidite ljude u restoranu, ali ne vidite da su prošlog mjeseca zatvorena 22 restorana“, rekao je Nader za Reuters.
Zajednica korisnika Instagrama u Libanu podijelila se na one koji su restoran optuživali za pljačku kupaca i one koji su tvrdili da je sendvič namijenjen ljudima koji mogu da ga priušte.
Neki su doveli u pitanje da li sama rasprava pokazuje pogrešno postavljene prioritete u zemlji koja se suočava s hitnim krizama – od izraelske okupacije velikih djelova juga zemlje do hroničnih problema sa snabdijevanjem električnom energijom i vodom.
Finansijski kolaps Libana 2019. godine bio je posljedica višedecenijske korupcije i rasipničke potrošnje vladajuće elite, dok je nekoliko talasa sukoba od tada dodatno pogoršalo ekonomske izglede zemlje.
Bruto domaći proizvod smanjen je za gotovo 40 odsto od 2019. godine, dok se očekuje da će inflacija porasti na 17,5 odsto zbog rasta globalnih cijena energenata i transporta, koji smanjuju kupovnu moć stanovništva. Prema podacima Svjetske banke, ta stopa je više od četiri puta veća od ukupne globalne stope inflacije na koju je Međunarodni monetarni fond ukazao u julu.
Četiri od pet domaćinstava u Libanu teško može da priušti osnovne potrepštine, saopštila je u septembru Agencija Ujedinjenih nacija za djecu (UNICEF).
„Ljudi više ne mogu da izdrže“
Srednja klasa u zemlji je „nestala“, rekao je Nader, nakon niza kriza, uključujući kolaps finansijskog sistema 2019. godine, eksploziju u luci Bejrut 2020. godine i dva rata za manje od dvije godine.
Mjesečni računi privatnih operatera generatora, koji obezbjeđuju struju mnogim domaćinstvima i preduzećima tokom prekida u snabdijevanju zbog nefunkcionalne nacionalne elektroenergetske mreže Libana, samo u avgustu 2026. godine porasli su za gotovo 20 odsto. Prema cijenama kilovat-sata koje je utvrdilo libansko Ministarstvo energetike, to znači da su troškovi gotovo 60 odsto veći nego u februaru ove godine.
Za mnoge to znači da neprekidno snabdijevanje električnom energijom tokom 24 sata dnevno sada košta nekoliko stotina dolara mjesečno, u zemlji u kojoj je minimalna zarada 400 dolara.
„Sve je postalo skupo, a ljudi više ne mogu da izdrže“, rekao je Fuad Fakhredin, 53-godišnji ugostiteljski radnik iz obližnje Hamre. „Sada primimo platu, a onda se zadužujemo kako bismo uopšte mogli da preživimo“.
Godine ekonomske nestabilnosti, rekao je, stvorile su „klasu koja živi i klasu koja nije mrtva, ali čeka da umre zbog nepodnošljive situacije u kojoj se nalazi“.