Klimatske promjene čine oluje intenzivnijim i opasnijim, mijenjaju njihove putanje i dovode do toga da sve više ljudi bude izloženo njihovom uticaju, navodi se u nedavno objavljenom izvještaju WorldRiskReport.
Oluje izazivaju najveću ekonomsku štetu u poređenju sa svim drugim ekstremnim prirodnim pojavama, pokazuje izvještaj, pri čemu su siromašnije zemlje nesrazmjerno više pogođene od bogatih država. Kada je riječ o broju smrtnih slučajeva, oluje zauzimaju treće mjesto, iza zemljotresa i ekstremno visokih ili niskih temperatura.
Da li klimatske promjene pogoršavaju oluje
Ovaj godišnji izvještaj, koji su pripremili njemački savez nevladinih organizacija Bündnis Entwicklung Hilft i Institut za međunarodno pravo mira i oružanih sukoba (IFHV) pri Univerzitetu Rur u Bohumu, ove godine usredsređen je na oluje, jednu od najčešćih i najrazornijih prirodnih katastrofa širom svijeta.
„Uočavamo porast udjela najmoćnijih oluja“, kaže dr Friderike Oto, klimatološkinja i suosnivačica organizacije World Weather Attribution (WWA), koja je govorila za potrebe izvještaja.
Prema njenim riječima, za to su odgovorne klimatske promjene izazvane ljudskim djelovanjem, odnosno sagorijevanjem fosilnih goriva, usljed čega gasovi sa efektom staklene bašte zagrijavaju atmosferu i okeane.
„Kada se tropski ciklon formira u tim toplijim uslovima, na raspolaganju mu je više energije, što povećava brzinu vjetrova i intenzitet padavina koje ga prate“, objašnjava dr Oto.
Pod uticajem toplih okeanskih voda, tropski cikloni šire se i na područja koja ranije nijesu bila izložena olujama, a njihove putanje pomjeraju se ka polovima. Jedan od primjera je uragan Ofelija, koji je 2017. godine pogodio Pirinejsko poluostrvo i Irsku.
Više temperature okeana takođe doprinose tome da naglo jačanje oluja postaje sve češća pojava, što otežava sprovođenje sistema za rano upozoravanje, navodi se u izvještaju.
Rast temperatura ne čini oluje samo razornijim već donosi i nove opasnosti, poput povećanog rizika od poplava, erozije i klizišta u priobalnim područjima, usljed porasta nivoa mora, piše Euronews.
S druge strane, kod konvektivnih olujnih sistema, koji obuhvataju sve, od grmljavinskih oluja do dugotrajnih superćelijskih oluja, klimatske promjene dovode do povećanja količine padavina jer topliji vazduh može da zadrži više vlage.
Koje zemlje su najugroženije od oluja
Samo 10 zemalja nosi najveći dio globalne izloženosti olujama: Filipini, Meksiko, Madagaskar, Mauricijus, Japan, Kina, Mikronezija, SAD, Južna Koreja i Australija, navodi se u izvještaju čiji Indeks rizika od oluja obuhvata 193 zemlje.
Samo dvije evropske zemlje nalaze se među prvih 100 država sa najvećim rizikom kada se posmatraju fizička izloženost i ranjivost društva – Portugalija, na 69. mjestu, i Ukrajina, na 96. mjestu.
Dok su tropski cikloni rijetki u Evropi, ekstratropski cikloni su mnogo češći. Oni se formiraju iznad mora, ali su znatno slabiji. Ipak, i dalje utiču na vremenske prilike na kopnu.
„Naročito u sjevernoj Evropi bilježimo porast broja ovakvih oluja, što znači da su zime postale mnogo vlažnije“, kaže dr Oto.
Rizik od oluja nije ravnomjerno raspoređen, a najugroženiji su priobalni gradovi i ostrva.
„Gradovi poput Njujorka i Bostona ili Pekinga i Tokija u budućnosti će biti izloženi tropskim ciklonima“, kaže dr Oto.
Širi Svjetski indeks rizika, koji mjeri ukupni rizik od katastrofa izazvanih svim prirodnim nepogodama, obuhvata 13 evropskih zemalja među prvih 100, pri čemu je Turska jedina koja se nalazi među prvih 50, na 38. mjestu.
Među prvih 100 nalaze se i Italija (51. mjesto), Grčka (56), Španija (58), Francuska (78), Albanija (81), Poljska (82), Portugalija (86), Ujedinjeno Kraljevstvo (89), Hrvatska (92), Belgija (94), Holandija (96) i Njemačka (99).
Značaj sistema za rano upozoravanje
"Budući značaj oluja ne ogleda se samo u njihovom fizičkom intenzitetu već i u tome koliko se društva dobro prilagođavaju kroz otpornu infrastrukturu, preciznije prognoze, sisteme za rano upozoravanje i napore za ublažavanje klimatskih promjena“, kaže dr Oto.
Da bi upozorenja bila efikasna, moraju biti jasno formulisana, moraju doprijeti do marginalizovanih grupa i uzeti u obzir domaćinstva kojima je potrebna aktivna pomoć pri evakuaciji.
„Sistemi za upozoravanje na oluje moraju da smanjuju ranjivost, a ne samo da prate opasnosti“, navodi se u izvještaju, uz poziv na korišćenje sistema za upozoravanje koji uzimaju u obzir sve vrste ranjivosti (All-Vulnerability Warning Systems – AVWS), a koji „uzimaju u obzir sve opasnosti, sve vremenske skale i sve ljude“.
Takvi sistemi mogu uzeti u obzir sve, od smanjene pokretljivosti usljed društvenih pravila koja regulišu način oblačenja žena, do mogućnosti pogrešnog tumačenja mapa zbog daltonizma.
U izvještaju se takođe ističe da se sistemi za upozoravanje uglavnom usredsređuju na vjetar, čime zanemaruju najveće opasnosti po život – poplave i olujne udare mora. Pošto oluje često naglo jačaju neposredno uz obalu, te pojave može biti teško predvidjeti. U tome mogu pomoći višestruki sistemi za rano upozoravanje na različite opasnosti (Multi-Hazard Early Warning Systems – MHEWS), koji uzimaju u obzir temperaturu vazduha, vrstu padavina, količinu padavina, brzinu vjetra, pravac vjetra, poledicu, munje i tornada.
Kako još zemlje mogu da se pripreme za sve intenzivnije oluje
Iako su zaštitne mjere koje sprovode države na nacionalnom nivou ključne za smanjenje razaranja izazvanih olujama, priprema zajednica za katastrofe pomaže da se popune praznine, na primjer, u situacijama kada ljudi nemaju pristup radiju ili mobilnom telefonu.
Osiguranje takođe može imati ključnu ulogu nakon oluje. Dok u zemljama globalnog sjevera ono sada pokriva oko polovine ukupne štete izazvane olujama, mnogima na globalnom jugu često je nedostupno ili preskupo. To obično usporava obnovu i može dovesti do „spirale siromaštva“ koja traje generacijama, upozorava se u izvještaju.
U takvim slučajevima neformalno dijeljenje resursa često mora da nadomjesti nedostatke, ali raspoloživi resursi lako postaju nedovoljni kada izbije kriza.
Pored unapređenja sistema za rano upozoravanje i pomoći nakon katastrofa, smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte zauzvrat bi usporilo intenziviranje oluja usljed klimatskih promjena.
„Današnji uticaji već dosežu granice onoga čemu društva mogu da se prilagode, kao što smo vidjeli sa uraganom Melisa 2025. godine“, kaže dr Oto. „Zato je od ključnog značaja ograničiti zagrijavanje na 1,5 °C kako bi društva dobila priliku da se prilagode.“