Evropska komisija predložila je juče zabranu korišćenja društvenih mreža djeci mlađoj od 13 godina, dok bi djeca do 15. godine mogla imati naloge pod nadzorom roditelja.
Sprovođenje tih pravila oslanjalo bi se na alat koji je razvio Brisel: besplatnu aplikaciju otvorenog koda za provjeru starosti, koja platformi potvrđuje da li korisnik ispunjava određeni starosni uslov, bez otkrivanja njegovog identiteta.
Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen rekla je da je Brisel prilikom izrade prijedloga „gledao Australiju“, koja je prošle godine zabranila korišćenje društvenih mreža mlađima od 16 godina.
Ako bude usvojen, predloženi Zakon o djeci (Kids Act) uveo bi najveće ograničenje pristupa društvenim mrežama na svijetu, koje bi obuhvatilo 450 miliona ljudi u 27 država.
Šta predstavlja ova aplikacija?
Riječ je o aplikaciji za pametne telefone koju je razvila Evropska komisija i predstavila u aprilu 2026. godine. Uvođenje aplikacije sprovodi se kroz države članice, a u pilot-programu učestvuje sedam zemalja: Kipar, Danska, Francuska, Grčka, Irska, Italija i Španija. Komisija očekuje da će aplikacija biti dostupna u cijeloj EU do kraja ove godine.
Aplikacija će se koristiti i za dokazivanje da su korisnici stariji od 18 godina prilikom pristupa sajtovima za odrasle, što je ograničenje već uvedeno na osnovu Zakona o digitalnim uslugama (DSA).
Prema predloženom Zakonu o djeci, nepoštovanje pravila o zaštiti maloljetnika bilo bi predmet sprovođenja DSA, prema kojem kazne mogu iznositi do šest odsto globalnog prometa.
Komisija razvija kod i standarde, dok je sam sistem decentralizovan. Države članice njime upravljaju preko izdavalaca koje same odrede, a dokazi o starosti čuvaju se na telefonu korisnika. Ne postoji centralna baza EU sa podacima o starosti korisnika niti o tome ko je čiju starost provjeravao.
Kako funkcioniše?
Korisnik jednom dokazuje svoju starost nacionalnom izdavaocu kojeg je odredila država – tijelu koje provjerava država članica, a koje može biti pružalac usluga digitalnog identiteta, banka ili pošta. Kada korisnik pristupi sajtu sa starosnim ograničenjem, aplikacija potvrđuje da je iznad traženog starosnog praga. Platforma dobija samo odgovor „da“ ili „ne“.
Izdavanje i provjera dokaza obavljaju odvojena tijela. Pružalac dokaza ne dobija informaciju na kojoj je usluzi dokaz korišćen. Svaki dokaz može se koristiti samo jednom, čime se onemogućava praćenje korisnika između različitih usluga. Ne čuvaju se dokumenta za identifikaciju niti biometrijski podaci. Otvorenog je koda, što omogućava nezavisnu kontrolu.
Značaj pristupa EU je u tome što pruža jedinstven mehanizam za provjeru starosti, umjesto da svaka platforma zasebno razvija i primjenjuje sopstveni sistem.
„Onlajn platforme mogu lako da se oslone na našu aplikaciju za provjeru starosti. Dakle, više nema izgovora“, rekla je Fon der Lajen.
Kako se razlikuje od procedure u Australiji?
Australija je zakonom utvrdila minimalnu starost od 16 godina, ali nije propisala metod provjere niti razvila državnu infrastrukturu. Sve je prepušteno samim platformama, koje koriste komercijalne pružaoce usluga.
Probno istraživanje koje je Reuters objavio pokazalo je da ni za jedan od 50 testiranih naloga, na kojima je kao starost navedeno 16 godina, nije zatražen dokaz o starosti. Kanbera je nakon toga udvostručila maksimalne kazne i zaprijetila pokretanjem sudskih postupaka.
Šta slijedi?
Prijedlog moraju odobriti države članice EU i Evropski parlament prije nego što postane zakon.
Grčka, koja priprema zakon o zabrani pristupa društvenim mrežama mlađima od 15 godina, saopštila je da očekuje „jasno usklađivanje“ sa svojim pristupom i da želi da njen zakon stupi na snagu početkom naredne godine.
U Španiji zabrana za mlađe od 16 godina čeka glasanje u parlamentu. Ministar za digitalnu transformaciju Oskar Lopes rekao je da sistemi za provjeru starosti moraju „uspostaviti ravnotežu sa pravom na privatnost“. Premijer Pedro Sančez poručio je „tehnooligarsima“ da je „djetinjstvo zaštićeno našim demokratijama“.
U Francuskoj je, međutim, Ustavni savjet prošlog mjeseca blokirao nacionalnu zabranu za mlađe od 15 godina, ocijenivši je neustavnim i nesrazmjernim zadiranjem u slobodu izražavanja. Ta odluka pokazuje da pravni okvir i dalje izaziva sporove i da će nacionalni sudovi imati ulogu u oblikovanju okruženja u kojem će se primjenjivati regulativa EU.