Izbori u Izraelu naredne sedmice mogli bi promijeniti lidera zemlje, ali ne i njenu strategiju: Iran će ostati glavni protivnik, vojna sila će i dalje biti preferirano sredstvo djelovanja, a stvaranje palestinske države ostaće daleka mogućnost, ocjenjuju regionalni zvaničnici i analitičari.
Strateške pretpostavke na kojima počiva izraelska politika učvršćene su nakon napada palestinske militantne grupe Hamas na zajednice na jugu Izraela 7. oktobra 2023. godine, kao i ratova u Gazi, Libanu i Iranu.
Izrael bi čak mogao pooštriti bezbjednosnu politiku, ocjenjuju analitičari. Pobjeda premijera Benjamina Netanijahua, uz podršku krajnje desnih koalicionih partnera, mogla bi ga ohrabriti da intenzivira rat s Iranom, dodatno učvrsti kontrolu Izraela nad okupiranom Zapadnom obalom i još više potisne diplomatiju u drugi plan.
Izraelska bezbjednosna doktrina sada počiva na tri stuba: slabljenju Irana, održavanju tampon-zona izvan izraelskih granica i upotrebi sile radi odvraćanja protivnika.
Stvarna razlika među političkim akterima nije u pravcu, već u intenzitetu politike, navode analitičari. Ona se odnosi na to koliko će agresivno Izrael voditi ratove, koliko će širiti jevrejska naselja na Zapadnoj obali i da li će se neki lider opredijeliti za diplomatiju.
Od Teherana do Rijada, izbori zakazani za utorak ne doživljavaju se kao moguća prekretnica, već kao test koji bi mogao pokazati da li se Bliski istok kreće ka dugotrajnom sukobu, u kojem se ratovi smjenjuju, dok temeljni uzroci nestabilnosti ostaju neriješeni.
„Ako Netanijahu bude izabran, radiće šta god smatra da želi“, kazao je Aviv Bušinski, bivši Netanijahuov savjetnik. „Širenje naselja će se nastaviti. Ratovi protiv Irana, Hamasa i Hezbolaha će se nastaviti“.
„Ono što vidite sada vidjećete i nakon izbora, možda čak i intenzivnije“, dodao je. „Dok je Iran u ovakvoj situaciji, razgovor o Palestini je gubljenje vremena“.
Netanijahu je u nedjelju izjavio da Izrael mora dati prednost „prevenciji i ofanzivi u odnosu na obuzdavanje i odbranu“. To, između ostalog, podrazumijeva preventivne udare radi sprečavanja novih prijetnji, uz jačanje položaja Izraela kao regionalne sile i povećanje nezavisnosti u proizvodnji naoružanja.
Zašto je malo vjerovatno da će se politika promijeniti
Na izborima se suočavaju Netanijahuov desničarski Likud i njegovi ultranacionalistički saveznici s opozicijom koju predvodi stranka Ješar, bivšeg načelnika izraelske vojske Gadija Ajzenkota.
Palestinski analitičar Gasан al-Katib ne vidi mogućnost suštinske promjene izraelske politike prema Palestincima, jer se izraelske stranke nadmeću u zastupanju tvrđih stavova, dok se javno mnjenje sve više pomjera udesno.
„Suština politike ostaje ista: ne palestinskoj državi i da daljem širenju naselja. O tome se svi slažu“, kazao je on.
Vlada koju bi predvodili Netanijahuovi protivnici mogla bi pokušati da popravi međunarodni ugled Izraela suzbijanjem dijela nasilja doseljenika ili nastavkom širenja naselja uz manje javne pažnje. Međutim, to bi predstavljalo promjenu stila, a ne suštine politike, ocijenio je al-Katib.
Majkl Jang iz Carnegie Middle East Centera kazao je da izraelski bezbjednosni vrh i veliki dio političke klase dijele zajednički strateški pogled, zasnovan na suprotstavljanju Iranu, održavanju „prednje odbrane“ i očuvanju vojnog odvraćanja, što ostavlja malo prostora za velike promjene politike.
Joost Hilterman iz International Crisis Groupa, koji je istraživao situaciju na Zapadnoj obali, upozorio je da su sve izraženije nasilje doseljenika, rastuće nezadovoljstvo Palestinaca i odsustvo „političke perspektive“ stvorili zapaljive okolnosti u kojima bi i manji povod mogao izazvati širi ustanak.
„Otrovna hobotnica“
Neki regionalni zvaničnici pitaju se da li je sukob Izraela s Iranom postao glavno načelo na kojem počiva bezbjednost Bliskog istoka, bez obzira na to ko pobijedi na izborima.
Pohvale američkog predsjednika Donalda Trampa Netanijahuu, kojeg je nazvao „velikim ratničkim premijerom“, dodatno su učvrstile očekivanja da će izraelski lider pokušati da dovrši kampanju protiv Teherana ako ostane na vlasti.
Netanijahu je jasno stavio do znanja da njegove ambicije prevazilaze obuzdavanje Irana i uključuju rušenje tamošnjih vjerskih vlasti.
„Dovršiti zadatak znači srušiti teroristički režim u Iranu, glavu otrovne hobotnice“, izjavio je u govoru ove sedmice.
Međutim, vojni i politički analitičari dovode u pitanje da li bi išta osim kopnene invazije Sjedinjenih Američkih Država i Izraela moglo natjerati Teheran da odustane od onoga što smatra svojim ključnim bezbjednosnim interesima u sukobu koji doživljava kao borbu za opstanak.
Nakon višemjesečnog rata, Iran bi mogao računati na to da može izdržati duže od protivnika, nastavljajući da vrši pritisak preko regionalnih saveznika.
„Ovo je živo blato. Iranci mogu izdržati duže od Trampa“, kazao je Jang.
Hezbolah u Libanu i Hamas u Gazi oslabljeni su, ali je šira mreža grupa bliskih Iranu opstala. Sukob bi, prema ocjenama analitičara, mogao dodatno učvrstiti odlučnost Teherana da razvije nuklearno sredstvo odvraćanja.
Uprkos zabrinutosti koju Netanijahu izaziva u arapskom svijetu, pojedini lideri zemalja Persijskog zaliva i dalje ga smatraju izraelskim političarem koji je najspremniji da održi pritisak na Iran.
To ih dovodi u nezgodan položaj. Protive se onome što smatraju njegovom ekspanzionističkom politikom, ali istovremeno žele da ograniče iranski uticaj.
„Netanijahuova politika u Gazi, na Zapadnoj obali, u Siriji i Libanu štetna je“, kazao je Abdulaziz Sager, predsjednik Gulf Research Centera.
„Kada je riječ o Iranu, potrebno je postići dogovor prije nego što sukob dodatno eskalira. Ako se iranski uticaj ne ograniči, region bi mogao ući u 50 godina iranske hegemonije“.