Smješteni u mirnom kampu i kafiću pored puta, stotine Kanađana okupile su se kako bi zamišljale novu, sopstvenu državu. Bio je prvi jul i organizovali su porodični događaj koji je na prvi pogled djelovao kao uobičajena proslava Dana Kanade. Uživo muzika, pijaca, hamburgeri sa roštilja. Samo što nigdje nije bilo kanadske zastave sa javorovim listom.
Umjesto nje, ljudi su ogrnuti zastavama Alberte, mašu transparentima „gotovi smo“ i nose kačkete sa natpisima „Tramp 2024“ i MAGA – „Make Alberta Great Again“ (Učinimo Albertu ponovo velikom). Riječ je o skupu „Dan Albertanaca“ u kafiću Whistle Stop Cafe, koji je postao poznat po tome što se protivio pravilima uvedenim tokom pandemije i koji bivši premijer Alberte Džejson Kenij naziva „epicentrom“ brzo rastućeg separatističkog pokreta u toj provinciji.
Dok ostatak Kanade proslavlja nastanak države, ovi ljudi sanjaju o tome da je napuste.
Separatisti u Alberti nekada su smatrani marginalnim pokretom. Danas su u središtu jedne od najvažnijih političkih rasprava u Kanadi, koja prijeti da podijeli zemlju. U oktobru će birači u toj, naftom bogatoj i izrazito konzervativnoj provinciji odlučivati da li će pokrenuti pravni proces koji bi vodio ka referendumu o otcjepljenju od Kanade.
Sendi Mur, baka četvoro unučadi, glasaće za izlazak iz Kanade.
Na proslavi Dana Albertanaca priznaje da su na njene stavove djelimično uticala istraživanja na internetu, odnosno kako kaže, upadanje u svojevrsnu „zečju rupu“. Među njenim najvećim strahovima su ostrvo Džefrija Epstajna i tajni kultovi. Kaže da se separatističkom pokretu pridružila kako bi zaštitila svoje unuke od globalnih elita i njihovog nastojanja da uspostave „novi svjetski poredak“.
„Ovo je borba dobra protiv zla. Mi smo dobro. Moramo to zaustaviti. Moramo to zaustaviti“, kaže Mur.
Stotine ljudi proslavljaju „Dan Albertanaca“ u kafiću Whistle Stop Cafe u Miroru, u Alberti, 1. jula 2026. godine. Okupljeni odbacuju tradicionalnu proslavu Dana Kanade i umjesto toga vrijeme provode razmjenjujući ideje o tome kako da se odvoje od Kanade.
A dok Alberta ne postane nezavisna, Mur ne polaže nade u kanadskog premijera Marka Karnija, kojeg smatra dijelom „klike“ iz Davosa, već u predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa.
„Stalno sam mislila ovo: Tramp je jedini koji nas može spasiti.“
Sklonost teorijama zavjere koju ima Mur dijele mnogi, iako svakako ne svi, separatisti. Ogorčenost prema saveznoj vladi u Otavi u Alberti traje decenijama. Ali novi element dao je snažan podsticaj separatističkom pokretu: Tramp i sve zategnutiji odnosi između SAD i Kanade. Separatisti su bijesni zbog sukoba Karnija sa Trampom i pogoršanja odnosa sa južnim susjedom. Neki se čak nadaju da bi Trampova administracija mogla pomoći njihovom cilju.
Mnogi separatisti vjeruju da Trampovo predsjedavanje čini nezavisnost Alberte mogućom, pri čemu bi Sjedinjene Američke Države bile spremno tržište za njenu naftu i gas ukoliko se pokrajina odvoji od Kanade. Jedna grupa, Alberta Prosperity Project, pokušava da od američke vlade dobije zajam od 500 milijardi kanadskih dolara kako bi finansirala „nesmetani izlazak“ provincije iz Kanade.
„Ovo nije pokret za nezavisnost kakav je postojao u vrijeme naših djedova“, kaže Džefri Rat, suosnivač organizacije Alberta Prosperity Project i dugogodišnji separatistički aktivista koji je pokušavao da pridobije administraciju Donalda Trampa.
Mnogi separatisti smatraju da sa Sjedinjenim Američkim Državama dijele kulturnu bliskost. Ponosno dijele lažne novinske isječke u kojima se ističe istorija ranih američkih doseljenika, koji su, prema tim tvrdnjama, pomogli u oblikovanju kulture samostalnosti i života na granici koja je i danas prisutna u Alberti. Tvrde da su istočne provincije više povezane sa evropskim nego američkim tradicijama.
Dok se neki protive Trampovoj ideji da Kanada postane 51. američka savezna država, drugi tu mogućnost prihvataju.
„Volim slobodu i manje poreza“, kaže Kejsi Filips iz Edmontona u Alberti.
Karni i njegova vlada sada ulažu velike napore da ubijede skeptične stanovnike Alberte da njihove najbolje perspektive leže u ujedinjenoj Kanadi. On i premijerka Alberte Danijel Smit, koja je zakazala glasanje za 19. oktobar, promovišu novi sporazum o izgradnji naftovoda kojim bi se nafta iz zapadnog dijela zemlje izvozila na strana tržišta. Taj napor bi mogao pridobiti dio neopredijeljenih birača, ali malo je vjerovatno da će uvjeriti najradikalnije separatise.
„To se nikada neće dogoditi jer je Kanada komunistička zemlja i biće potrebno 24 godine papirologije“, kaže Filips o projektu naftovoda. „Sve su to laži.“