Pljačke i neredi širom Francuske tokom vikenda prijete da promijene tok predsjedničke izborne trke.
Kandidatkinja krajnje desnice Marin Le Pen, koja je u ovom trenutku u prvom planu predizborne trke, koristi krizu da se predstavi kao kandidatkinja reda i zakona, ali to nosi rizike i za nju. Mnogi birači smatraju je izrazito polarizujućom liderkom, čija bi pobjeda 2027. godine samo produbila društvene podjele koje su neredi razotkrili.
I Žan-Lik Melanšon, vatreni lider krajnje ljevice, za kojeg se naširoko očekuje da će se naredne godine suočiti sa Le Pen u drugom krugu izbora, oprezno balansira dok ga politički rivali optužuju da je podstakao bijes na ulicama, koji je prerastao u pljačke i podmetanje požara.
Za posustale centriste otvorila se prilika da konačno ostave trag u izbornoj trci, ali samo ako uspiju da se distanciraju od predsjednika Emanuela Makrona, za kojeg se smatra da je neadekvatno reagovao na talas vandalizma širom zemlje.
Sve u svemu, izborna trka ulazi na nepoznat teren.
„Ako izbije prava kriza, ne znate kuda ona može da odvede“, rekao je jedan konzervativac koji redovno razgovara sa zvaničnicima krajnje desnog Nacionalnog okupljanja i koji je želio da ostane anoniman kako bi mogao otvoreno da govori o toj temi.
Kakva je sada pozicija kandidata? POLITICO analizira strateške kalkulacije vodećih predstavnika različitih političkih struja.
Marin Le Pen u usponu
Le Pen je odmah dobila na značaju. Čak i njeni politički protivnici to priznaju.
Nemiri u subotu „idu u korist krajnje desnice“, rekla je Natali Loazo, poslanica Evropskog parlamenta iz redova desnog centra. „Kruže oko nasilja kao lešinari“, kazala je u intervjuu.
Le Pen se već predstavila kao alternativa na mjestu predsjednika, uputivši u nedjelju ozbiljno obraćanje naciji i promovišući se kao kandidatkinja „smirene Francuske“.
Žordan Bardela, predsjednik njene stranke Nacionalno okupljanje, zaoštrio je retoriku u vezi s protestima i predstavio svoju stranku kao jedinu koja može da uspostavi red, ističući strah od pljački.
„Uskoro će provaljivati ljudima u kuće“, rekao je na konferenciji za novinare u Parizu. „Vlasti se raspadaju“.
Međutim, pretjerani i dugotrajni haos mogao bi da se obije o glavu stranci koja se dugo smatra podstrekačem građanskih nemira. Ta tema već se razmatra unutar Nacionalnog okupljanja.
„Neki kažu da ovo pokazuje da će biti nereda ako Nacionalno okupljanje dođe na vlast“, rekao je Šarl-Anri Galoa, jedan od Bardelinih savjetnika. „Ali ja u to ne vjerujem.“
Prema riječima ranije pomenutog konzervativca, periodi nestabilnosti mogu navesti Francuze da okrenu leđa protivnicima establišmenta i opredijele se za iskusne političare tradicionalnih stranaka.
„Moglo bi se dogoditi da na Jelisejskim poljima dobijete [Šarla] de Gola“, rekao je taj zvaničnik, podsjećajući na to kako je prvi predsjednik Pete republike stekao dodatna ovlašćenja nakon krize koja je 1958. potresla zemlju.
Žan-Lik Melanšon u defanzivi
Lider krajnje ljevice Melanšon našao se u nezavidnom položaju dok pokušava da balansira između podrške demonstrantima i distanciranja od nasilja.
Stranka Nepokorena Francuska podržala je školske proteste uoči nereda prošlog vikenda, a izabrani predstavnici krajnje ljevice imali su istaknutu ulogu u blokadama, bilo osuđujući navodno policijsko nasilje ili podržavajući demonstrante.
U borbi za liderstvo između Melanšona i poslanika Evropskog parlamenta iz redova lijevog centra Rafaela Gliksmana, Melanšon je privukao pažnju javnosti.
Međutim, nasilje tokom vikenda moglo bi da marginalizuje krajnju ljevicu, naročito zato što je vlada, zajedno sa političkim rivalima, optužuje za podsticanje nemira.
„Pokušali su da pogoršaju situaciju“, rekla je Loazo.
Prema anketi koju je za POLITICO sproveo Cluster 17, ovaj 75-godišnji lider krajnje ljevice već je među političarima koje građani Francuske najčešće „odbacuju“.
Melanšon je juče pokušao da preokrene situaciju, uzvrativši vladi optužbama da premijer podstiče „nered“ tvrdnjama da grupe ultraljevice pokušavaju da ometaju izbore.
Eduar Filip traži novi početak
Za kandidata desnog centra na predsjedničkim izborima Eduara Filipa, neredi takođe ne predstavljaju dobru vijest. On mora naporno da radi kako bi se distancirao od svog nekadašnjeg šefa, predsjednika Emanuela Makrona, za kojeg se smatra da nije adekvatno odgovorio na krizu. Filip je bio Makronov prvi premijer.
Ipak, protesti bi mogli da mu pruže priliku da pokaže odlučnost i odgovori na kritike da njegovoj kampanji nedostaju energija i upečatljivost. Filip, koji je među kandidatima centra najbolje pozicioniran za suprotstavljanje krajnjoj desnici, posljednjih mjeseci bilježi stagnaciju podrške u anketama i teško uspijeva da se nametne u buci predizborne kampanje.
Prekid političke bliskosti s Makronom mogao bi upravo da bude ono što mu je potrebno.
Filip je oštro kritikovao predsjednika nakon što ovaj tokom televizijskog obraćanja u udarnom terminu u nedjelju nije najavio nijednu mjeru.
„Više bih volio da su donesene odluke i pokrenute inicijative za uspostavljanje reda“, napisao je na internetu. „Ovoj zemlji je potreban neko ko upravlja situacijom“.
Međutim, bivši premijer moraće da se izloži većem riziku ako želi da ostavi značajniji trag.
„On djeluje veoma predsjednički i takav nastup mu odgovara“, rekao je jedan Makronov ministar, koji je, kao i drugi sagovornici citirani u ovom tekstu, želio da ostane anoniman kako bi mogao otvoreno da govori.
„Ali on ništa ne govori. Koja je njegova mjera? Zašto ne kaže da treba proglasiti vanredno stanje?“
Rafael Gliksman prelazi u napad
Za poslanika Evropskog parlamenta Rafaela Gliksmana, protesti predstavljaju ozbiljan test nakon što je početkom ovog mjeseca pobijedio na unutarstranačkim izborima Socijalističke partije i postao predsjednički kandidat lijevog centra.
Gliksman je juče pokušao da zauzme sasvim drugačiji stav od Melanšona. Novinarima je rekao da je „nepodnošljivo... da horde pljačkaša napadaju simbole države“.
Uočivši slabost u poziciji lidera krajnje ljevice, Gliksman je optužio lidera Nepokorene Francuske da predstavlja „odskočnu dasku“ za Le Pen, koja će „imati koristi od haosa“.
Gliksmanova podrška u anketama porasla je nakon što je ubjedljivo pobijedio na unutarstranačkim izborima Socijalističke partije. Prema nedavnoj anketi Elabe, podržava ga između 15 i 16,5 odsto ispitanika, što je približno na nivou podrške Melanšonu i Filipu.
Ipak, ministar citiran ranije očekuje da će Gliksman uskoro dostići vrhunac podrške.
„On može samo da preuzme birače od Melanšona“, rekao je ministar. „Birač ljevice može da glasa za desnicu, ali birač desnice u dogledno vrijeme neće glasati za ljevicu“.
Emanuel Makron u problemima
Makron je izložen oštrim kritikama jer se obratio naciji na televiziji, a nije najavio — apsolutno ništa.
U nedjelju je obećao da će izgrednici koji su nešto „uništili“ morati da snose posljedice i zatražio „jasne odgovore“ na pitanje zašto su protesti prerasli u nasilje.
„Dođavola, ovo je besmislica“, rekao je jedan bivši visoki vladin zvaničnik.
Makron je godinama gradio imidž predsjednika koji se uzdiže iznad političkih sukoba, a juče je otputovao na Bliski istok. Ipak, njegov propust da odgovori na nasilje mogao bi da naruši ugled tokom posljednjih mjeseci na vlasti.
„Nema dodira sa stvarnošću“, rekao je jedan regionalni zvaničnik.
Prema riječima ranije pomenutog ministra, Makron je trebalo da prepusti premijeru da govori u ime vlade, ali su ga umjesto toga podstakli da održi „govor kojim bi se situacija smirila“.
Premijer Sebastjen Lekorni pokušao je juče da preuzme kontrolu nad situacijom, najavljujući policijski čas u pojedinim područjima, ograničenja kretanja i zabranu javnih okupljanja.
Međutim, već su najavljene nove demonstracije za narednu subotu, što je izazvalo strahovanja da bi protesti mogli da prerastu u dugotrajan pokret sličan pokretu Žutih prsluka iz 2018. i 2019. godine.
U tom slučaju, haos će postati jedno od ključnih obilježja predizborne kampanje 2027. godine.