Odluka Srbije da ukine kontroverzne reforme u pravosuđu ponovo je otvorila raspravu unutar Evropske unije o tome kako uskladiti stratešku saradnju sa poštovanjem demokratskih standarda. Istovremeno, produbljene su podjele oko pitanja da li je Beograd učinio dovoljno da ponovo pokrene svoj proces pristupanja.
Evropska komisija je danas državama članicama predstavila informativni dokument u kojem objašnjava zašto smatra da najnovije reforme u Srbiji opravdavaju otvaranje Poglavlja 3 u pristupnim pregovorima, koji Beograd pokušava da otvori nakon višegodišnjeg zastoja.
U dokumentu, datiranom na 3. jul, u koji je Euronews imao uvid, navodi se da Evropska komisija smatra kako je Srbija otklonila „nazadovanje“ koje je identifikovano ranije ove godine i preduzela korake za jačanje kapaciteta Tužilaštva za organizovani kriminal.
Ipak, u dokumentu se priznaje da je „potreban dalji rad na unapređenju pravosudnog i tužilačkog sistema“.
Razgovori sa više od deset diplomata, zvaničnika Evropske unije i stručnjaka ukazuju da posljednje povlačenje spornih reformi nije značajno ublažilo podjele među državama članicama, čija je jednoglasna podrška neophodna da bi proces pristupanja mogao da napreduje.
Dok jedni smatraju da Beograd treba da dobije priznanje zbog sprovođenja preporuka Venecijanske komisije, drugi ocjenjuju da ukidanje spornih reformi nije dovoljno da poništi godine demokratskog nazadovanja niti da otkloni dugotrajne zabrinutosti u vezi sa nezavisnošću pravosuđa, korupcijom i vladavinom prava. Venecijanska komisija je savjetodavno tijelo Savjeta Evrope za ustavna pitanja.
Za mnoge u Briselu rasprava prevazilazi pitanje samo jednog pregovaračkog poglavlja.
Srbija je najveća ekonomija Zapadnog Balkana i strateški važan partner, zbog čega pojedini zvaničnici smatraju da nastavak angažmana predstavlja najbolju priliku za podsticanje daljih reformi.
Drugi upozoravaju da bi nagrađivanje ograničenog napretka prije sprovođenja suštinskih promjena moglo narušiti kredibilitet politike proširenja Evropske unije.
Rasprava je dobila dodatni značaj nakon što je predsjednik Aleksandar Vučić najavio da namjerava da podnese ostavku poslije osam godina na funkciji i raspiše izbore u naredna tri do četiri mjeseca.
Dok njegove pristalice taj potez predstavljaju kao početak novog političkog poglavlja, kritičari smatraju da je riječ o taktičkom manevru koji bi mu mogao omogućiti da zadrži vlast kandidovanjem za mjesto premijera.
Evropska komisija je, međutim, naglasila da konačna odluka pripada državama članicama.
„Odluka o nastavku procesa pristupanja Srbije ostaje u rukama Savjeta“, saopštio je portparol Komisije.
Očekuje se da će to pitanje biti razmatrano na sastanku ambasadora država članica u Briselu u srijedu.
Strateško balansiranje
Najnovija rasprava pokrenuta je nakon što je Beograd ukinuo paket spornih zakona o pravosuđu, usvojenih u februaru, koji su zajednički poznati kao Mrdićevi zakoni. Tome je prethodila oštra kritika Venecijanske komisije.
Evropska komesarka za proširenje Marta Kos pozdravila je taj potez, ocijenivši ga kao „važan korak u pravom smjeru“, uz napomenu da se razgovori o širem reformskom programu Srbije nastavljaju.
Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen takođe je poručila da Srbija može ostvariti dalji napredak u pristupnim pregovorima ukoliko sprovede reforme, dok je predsjednik Evropskog savjeta Antonio Košta nedavno izjavio da bi usklađivanje sa preporukama Venecijanske komisije moglo pomoći napretku procesa.
Iza tih javnih izjava krije se znatno složenija rasprava.
Više zvaničnika Evropske unije smatra da je održavanje dijaloga sa Beogradom strateški važno, uprkos demokratskim manjkavostima Srbije i njenom odbijanju da se uskladi sa sankcijama Evropske unije protiv Rusije.
Iz ugla Evropske komisije, prekid angažmana mogao bi da oslabi uticaj Evropske unije na Zapadnom Balkanu i udalji zemlju koja se smatra ključnom za regionalnu stabilnost.
Međutim, takav pristup ne dijele svi.
Odgovarajući na pitanja Euronewsa, portparol Evropske komisije potvrdio je da je državama članicama dostavljen informativni dokument kojim se obrazlaže zašto Komisija smatra da bi najnoviji potezi Srbije mogli opravdati otvaranje Poglavlja 3.
Za pojedine diplomate, priznavanje najnovijih reformi Srbije dodatno bi učvrstilo princip da zemlje kandidati bivaju nagrađene kada sprovode preporuke Brisela i Venecijanske komisije.
Jedan diplomata Evropske unije upozorio je da bi ignorisanje konkretnog napretka moglo pretvoriti Srbiju u „novu Sjevernu Makedoniju“ – zemlju koja je status kandidata dobila još 2005. godine, ali kojoj su pristupne ambicije više puta blokirane uprkos sprovedenim reformama.
Drugi nijesu uvjereni.
Više diplomata reklo je za Euronews da je ukidanje spornih zakona dobrodošlo, ali da ne rješava šire probleme u vezi sa vladavinom prava, demokratskim institucijama i nezavisnošću pravosuđa.
Jedan diplomata ocijenio je da je ukidanje zakona Srbiju samo vratilo „na početak“, dok je drugi poručio da reforme iz Poglavlja 1, koji obuhvata osnovne elemente procesa pristupanja, uključujući vladavinu prava, ostaju pravi test spremnosti Beograda za suštinski napredak.
Ova rasprava pokazuje glavnu dilemu sa kojom se Brisel suočava – da li postepene reforme treba nagraditi kako bi Srbija ostala čvrsto vezana za Evropsku uniju ili bi to poslalo pogrešnu poruku o standardima koji se očekuju od zemalja kandidata.
Vladavina prava
Više diplomata istaklo je da se rasprava o Poglavlja 3 ne može odvojiti od pitanja Poglavlja 1, koji obuhvata ključne oblasti procesa pristupanja, uključujući vladavinu prava, nezavisnost pravosuđa i funkcionisanje demokratskih institucija.
Nekoliko diplomata ukazalo je na povjerljivu procjenu Evropske komisije, dostavljenu državama članicama početkom 2025. godine, opisujući je kao jednu od najkritičnijih ocjena napretka Srbije posljednjih godina.
Jedan diplomata nazvao ju je „najgorom“ procjenom proširenja koju je vidio, dok ju je drugi opisao kao „poražavajuću“.
Njihov stav je jasan – Srbija ne može uvjerljivo napredovati u ekonomskim poglavljima ako i dalje zaostaje u oblastima koje predstavljaju temelj procesa pristupanja.
„Ukidanje zakona jeste pozitivan potez“, rekao je jedan diplomata. „Ali to ne znači da je Srbija odjednom spremna da nastavi dalje. Time se zemlja samo vratila tamo gdje je bila prije“.
Drugi, međutim, na najnoviji razvoj događaja gledaju drugačije.
Dvoje diplomata smatra da odluka Beograda da povuče reforme pravosuđa pokazuje spremnost vlasti da odgovori na preporuke Brisela i Venecijanske komisije, upravo onakvo ponašanje kakvo politika proširenja nastoji da podstakne.
To neslaganje odražava šire pitanje sa kojim se Evropska unija suočava – da li zemlje kandidati treba da budu nagrađene za postepeni napredak čak i kada ključni strukturni problemi ostaju neriješeni.
U verziji procjene Evropske komisije koja je procurila u javnost, a u koju je Euronews imao uvid, ukazuje se na trajne nedostatke u nezavisnosti pravosuđa nakon usvajanja januarskog zakonodavstva.
Navodi se da Srbija treba „bez odlaganja“ da sprovede preporuke Venecijanske komisije ukidanjem ili suštinskim izmjenama zakona, što je Beograd u međuvremenu i učinio.
Međutim, dokument ukazuje i na mnogo širi obrazac problema koji prevazilaze oblast pravosuđa.
Posebno se ukazuje na nedostatke u demokratskom upravljanju, kao i na talas antivladinih protesta koji je uslijedio nakon urušavanja nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu u novembru 2024. godine, kada je poginulo 16 ljudi.
U izvještaju se navodi da bezbjednost demonstranata nije uvijek bila obezbijeđena, kao i da je tokom protesta zabilježeno više nasilnih incidenata. Takođe se izražava zabrinutost zbog sporog napretka istrage nesreće, uz ocjenu da su istrage o korupciji bile otežane zbog nedovoljne saradnje policije.
„Urušavanje nadstrešnice i izostanak napretka u istragama i dalje podstiču percepciju nedostatka odgovornosti i transparentnosti u državnim infrastrukturnim i građevinskim projektima“, navodi se u dokumentu.
Ovi nalazi uglavnom odgovaraju zaključcima izvještaja Evropske komisije o proširenju za 2025. godinu, u kojem je ocijenjeno da je Srbija ostvarila samo „ograničen napredak“ u ključnim oblastima, uključujući vladavinu prava, borbu protiv korupcije i smanjenje državnog uplitanja u ekonomiju.
Ipak, ni među državama članicama ne postoji jedinstven stav o tome kako ti nalazi treba da utiču na pristupni proces.
Jedan diplomata iz velike države članice Evropske unije rekao je da je posljednjih sedmica primijetio „pozitivan razvoj događaja“ u Srbiji, dok je drugi nagovijestio da bi pozitivno ocijenio svaku preporuku Evropske komisije za otvaranje Poglavlja 3.
Drugi ostaju znatno oprezniji, smatrajući da Srbija još nije pokazala dugoročan i održiv napredak u reformama koje predstavljaju srž procesa pristupanja.
Ostavka otvara nova pitanja
Vučićeva najava da namjerava da se povuče sa funkcije dodatno je povećala neizvjesnost u ionako osjetljivoj raspravi u Briselu.
Pedesetšestogodišnji političar, koji više od decenije dominira političkom scenom Srbije, saopštio je da će podnijeti ostavku nakon dva predsjednička mandata. Još nije odlučio da li će se kandidovati za premijera, ali tvrdi da će svaka odluka biti donijeta transparentno.
Za zvaničnike Evropske unije ova najava jeste važna, ali ne mora nužno značiti suštinske promjene.
„Pravilno funkcionisanje demokratskih institucija nalazi se u samom središtu procesa pristupanja Srbije Evropskoj uniji“, rekao je portparol Evropske komisije za Euronews, dodajući da će Brisel pažljivo pratiti buduće izbore kako bi bili slobodni i pošteni.
Stručnjaci, međutim, upozoravaju da Vučićevu najavu ne treba tumačiti kao dokaz šire demokratizacije.
Ne postoji konkretan vremenski okvir, nema raspuštanja parlamenta, a što je najvažnije – nema garancija za slobodne i poštene izbore.
Antigona Imeri, stručnjakinja za Zapadni Balkan iz Centra za evropske političke studije, smatra da ostavku prije treba posmatrati kao taktički politički potez.
„To bi trebalo da uključi alarm“, rekla je ona, ocjenjujući da bi taj potez mogao dodatno učvrstiti, a ne oslabiti Vučićev uticaj.
Jedan evropski diplomata uglavnom se saglasio sa tom ocjenom, navodeći da u Briselu malo ko očekuje da će se politički pravac Srbije suštinski promijeniti samo zato što će Vučić napustiti predsjedničku funkciju.
Berta Lopes Domenek, analitičarka Evropskog centra za politike, smatra da ova najava odražava i ustavnu realnost i političku strategiju.
Pošto više ne može da se kandiduje za predsjednika zbog ograničenja na dva mandata, Vučić bi mogao da pokuša da postane premijer, čime bi zadržao političku kontrolu, istovremeno predstavljajući taj potez kao odgovor na zahtjeve građana nakon višemjesečnih antivladinih protesta.
„Predstavlja se kao neko ko sluša građane“, rekla je ona. „Ali više ne može da se kandiduje za predsjednika. Funkcija premijera omogućila bi mu da zadrži kontrolu nad vlašću“.
Lopes Domenek smatra da se prividna kontradikcija ne odnosi samo na unutrašnju politiku Srbije.
„Kada pogledate retoriku koju i dalje koristi u zemlji, ona je i dalje oštra prema Evropskoj uniji i prijateljska prema Rusiji“, rekla je. „Ukupna pozicija se nije promijenila.“
Za slovenačkog poslanika u Evropskom parlamentu Vladimira Prebiliča, člana delegacije Parlamenta za odnose sa Srbijom, sama najava ostavke ne pruža gotovo nikakve garancije da će demokratski standardi biti unaprijeđeni.
„Ne postoji konkretan vremenski okvir, nema raspuštanja parlamenta i, što je najvažnije, nema garancija za slobodne i poštene izbore“, rekao je.
„Kozmetička promjena u sadašnjoj političkoj konstelaciji neće promijeniti ništa kada je riječ o evropskom putu Srbije, koji je praktično zamrznut od 2021. godine.“
Umjesto toga, smatra on, Brisel bi trebalo manje da se bavi političkim najavama, a više uslovima pod kojima će budući izbori biti održani.
„Ono što je Srbiji potrebno od Evrope jeste jasan i nedvosmislen signal da su slobodni i pošteni izbori potrebni odmah, kao i bezuslovna podrška građanima Srbije i demokratskom pokretu.“
Poznata dilema
Demokratski razvoj Srbije predstavlja samo jedan dio izazova sa kojima se suočavaju države članice Evropske unije.
Odbijanje Srbije da se uskladi sa sankcijama Evropske unije protiv Rusije, njeni bliski politički odnosi sa Moskvom i sve intenzivnije veze sa Kinom i dalje komplikuju pristupne pregovore.
Hrvatski poslanik u Evropskom parlamentu Tonino Picula, izvjestilac Parlamenta za Srbiju, nedavno je upozorio da su zemlje poput Crne Gore i Albanije ubrzale reformske procese, dok Srbija istovremeno bilježi „stalno nazadovanje političkih prava i građanskih sloboda“, uz slabljenje demokratskih institucija.
On je takođe ukazao da ograničeno usklađivanje Beograda sa zajedničkom spoljnom i bezbjednosnom politikom Evropske unije postaje sve važnija tema za države članice.
Vučić je tokom ruske invazije na Ukrajinu nastavio da održava bliske odnose sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, uključujući prisustvo Paradi pobjede u Moskvi ranije ove godine.
Visoka predstavnica Evropske unije za spoljnu politiku Kaja Kalas javno je kritikovala takve kontakte, postavljajući pitanje zašto bi evropski lideri stajali uz Putina dok Rusija nastavlja rat protiv Ukrajine.
Sa druge strane, srpski zvaničnici tvrde da Brisel ne primjenjuje iste kriterijume na sve zemlje kandidate.
Bivša premijerka Ana Brnabić nedavno je za Euronews izjavila da se Srbija suočava sa „dvostrukim standardima“, pozivajući se na preporuke Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) u vezi sa izbornim reformama.
„Ako pogledate druge zemlje kandidate koje takođe imaju preporuke ODIHR-a za unapređenje izbornih uslova, od njih se ne traži da sprovedu nijednu od tih preporuka, a već su otvorile sva poglavlja“, rekla je.
„Ne odustajemo. Nastavićemo da se borimo i radićemo još više, ali je važno da predstavljamo ne samo planove, već i rezultate“.