Marin Le Pen izgradila je svoju političku karijeru na kritikama Evropske unije, a sada bi joj upravo Brisel mogao uzvratiti tako što će joj zatvoriti put ka predsjedničkoj funkciji u Francuskoj.
U utorak će Apelacioni sud u Parizu odlučiti da li je završena njena nada da će se kandidovati na predsjedničkim izborima naredne godine, u trenutku kada ankete pokazuju da je njena stranka Nacionalno okupljanje glavni favorit za osvajanje Jelisejske palate.
Ako njene ambicije da vodi Francusku budu ugašene, razlog će biti prijava za pronevjeru podnijeta prije više od deset godina u Evropskom parlamentu – instituciji Evropske unije koju je nekada nazivala „bezobličnom masom koja proždire sve pred sobom“.
Le Pen i njeni saradnici prvi put su se našli pred sudom 2024. godine zbog optužbi da su između 2004. i 2016. godine evropske poreske obveznike oštetili za oko 4,5 miliona eura, zapošljavajući asistente koji su najveći dio vremena radili za potrebe stranke u Francuskoj, umjesto da obavljaju dužnosti u Evropskom parlamentu.
Iako su optuženi negirali krivicu i tvrdili da je riječ o političkom progonu, sud nije prihvatio takvu odbranu. Među dokazima bio je i tekstualni razgovor u kojem jedan od optuženih pita da li može biti predstavljen poslaniku Evropskog parlamenta za kojeg je navodno radio, i to nekoliko mjeseci nakon početka ugovora. Otkriveno je i da je drugi asistent tokom osmomjesečnog angažmana razmijenio samo jednu tekstualnu poruku sa poslanikom za kojeg je radio.
Bivša poslanica Evropskog parlamenta, danas 57-godišnjakinja, proglašena je krivom i izrečena joj je petogodišnja zabrana kandidovanja za javne funkcije. Time je praktično eliminisana iz predsjedničke trke 2027. godine, u kojoj je prema većini anketa bila vodeći kandidat za nasljednicu Emanuela Makrona.
Le Pen je odmah uložila žalbu. Tokom ubrzanog žalbenog postupka ranije ove godine priznala je, nakon višemjesečnog insistiranja da nije kriva, da je moguće da je nesvjesno prekršila zakon. Njen pravni tim zatim je osporio prvostepenu presudu iz procesnih razloga i tvrdio da je zabrana kandidovanja nesrazmjerna.
Uprkos promjeni strategije, izgledi Le Pen da u utorak dobije povoljnu odluku i dalje djeluju slabo. Tokom završnice žalbenog postupka djelovalo je da je izgubila dio borbenog duha i poručila je da se neće kandidovati za predsjednicu ako zabrana ostane na snazi ili bude osuđena na nošenje elektronske nanogice.
„To više nije u mojim rukama“, rekla je Le Pen govoreći o svojim predsjedničkim ambicijama u intervjuu za televiziju LCI. „Ali nastaviću da se borim. Nastaviću da budem politička aktivistkinja. Ako budem samo aktivistkinja, onda ću biti samo aktivistkinja.“
Za Nacionalno okupljanje ipak postoji dobra vijest, jer njihov popularni predsjednik Žordan Bardela čeka priliku i prema anketama ima još veću podršku nego što ju je imala Le Pen. To znači da Evropska unija i dalje mora računati sa mogućnošću da naredni predsjednik Francuske, druge najveće ekonomije Unije, bude političar krajnje desnice koji želi da suštinski oslabi Brisel.
Brisel uzvraća
Generalni direktor Evropskog parlamenta Didije Kleti svjedočio je 15. januara, iznoseći iskaz koji je možda presudno uticao na sudbinu Le Pen.
U glavnoj sudnici Palate pravde u Parizu, gdje je prije više od 80 godina Filip Peten osuđen za izdaju zbog saradnje sa nacističkom Njemačkom, Kleti je optužio Le Pen i njenu stranku da su sistematski koristili sredstva Evropske unije za plate asistenata čiji je stvarni posao bio rad za stranački aparat u Francuskoj.
„Ta sredstva ni pod kojim okolnostima ne smiju biti korišćena za finansiranje političke stranke“, rekao je Kleti sudu, govoreći blagim belgijskim naglaskom koji je jasno odavao njegovu povezanost sa Briselom. „To je bilo strogo zabranjeno.“
Na početku žalbenog postupka Le Pen je izjavila da, „ako je krivično djelo zaista počinjeno, neka bude tako“, ali je insistirala da „nikada nije imala osjećaj da su počinili i najmanji prekršaj“.
Tvrdila je da je uvijek bila potpuno otvorena prema Evropskom parlamentu, ali da je Parlament nije dovoljno jasno upozorio na ograničenja koja se odnose na rad asistenata.
To je predstavljalo značajnu promjenu u odnosu na prvo suđenje, kada je odlučno odbacivala svaku mogućnost da je počinila bilo kakvo krivično djelo i cijeli postupak predstavljala kao politički progon.
Le Pen je takođe tvrdila da su asistenti rad za stranku obavljali pored, a ne umjesto svojih obaveza u Evropskom parlamentu, navodeći tadašnjeg šefa svog kabineta kao primjer.
Kleti je, međutim, odgovorio da njena kasnija odbrana pokazuje da je pravila od početka dobro poznavala.
„Pravila su bila dobro poznata, jer je gospođa Le Pen u početku tvrdila: Idite dalje, ovdje nema ništa sporno“, rekao je Kleti sudu. „Kasnije je rekla da se posao obavljao u slobodno vrijeme, što pokazuje da je veoma dobro razumjela o čemu je riječ“.
Od Frexita do pragmatizma
Do 2017. godine Le Pen se zalagala da Francuska napusti Evropsku uniju i odbaci euro, vraćajući se na francuski franak.
Od tada je odustala od tih prijedloga kako ne bi odbila starije i umjerenije birače. Ipak, Le Pen i njena stranka i dalje gledaju na Brisel sa neprijateljstvom. U intervjuu za POLITICO prošlog mjeseca Bardela je Evropsku uniju nazvao „zastarjelom“.
„Uprkos novijim nejasnoćama, program Nacionalnog okupljanja i dalje je duboko ukorijenjen u evroskepticizmu“, rekao je Žil Ivaldi, politikolog sa Instituta za političke studije u Parizu, specijalizovan za francusku krajnju desnicu. „U njegovoj srži i dalje je tradicionalna podjela između ‘globalista’ i ‘patriota’.“
Poraz od tih „globalista“ bio bi posebno bolan za Le Pen, ali izgleda da se stranka već priprema za takav ishod. Bardelini javni nastupi, uključujući i nedavnu posjetu Poljskoj, sve više liče na predsjedničku kampanju.
Iako se Bardela sada suočava sa pravnim problemima sličnim onima koji prate njegovu političku mentorku, Le Pen je u junu izjavila da joj „olakšava činjenica da, ako ona bude spriječena da se kandiduje, on može zauzeti njeno mjesto“.
Dvoje optuženih, koji su za POLITICO govorili pod uslovom anonimnosti kako ne bi uticali na sudski postupak, izrazili su pesimizam da će Apelacioni sud presuditi u njihovu korist.
Jedan od njih, izabrani funkcioner kojem bi u slučaju potvrđivanja zabrane bilo onemogućeno da se ponovo kandiduje, rekao je:
„Možda je došlo vrijeme da potražim nove profesionalne mogućnosti“.